Heklanje, štrikanje, vez – tradicija i ljubav
Ljudi se medjusobno i od drugih zivih stvorova razlikuju i po tome sta i koliko rade. Heklanje, strikanje i vezenje su posao u koji je utkana ljubav.
Pošto Inter Caffe nije jedan uobičajeni forum, tako ni njegove teme nisu posve obične. Danas, nekim čudom mnogo ljudi bježi od svoje tradicije, to vam dođe kao svjesni bijeg od samih sebe. Ali, svako je pravilo tu da bi se ponekad prekršilo, tako ćemo mi uprkos svima, malo pisati o zlatnim rukama naših baka, majki, strina i tetki, nama dragih žena koje svoje vrijeme nikad nisu uludo trošile. Pisaćemo i o znanju koje su na nas prenijele. Podsjetićemo se šta su to: heklanje, štrikanje, razne vrste veza, gobleni i sl., na koji način su rađeni, čemu su sve služili.
Ako nešto ne znamo nije sramota pitati one koji znaju, ako nam se nešto dopalo, logično je potražiti više informacija o tome. Eh, zarad svih sadašnjih i budućih članica Inter Caffe-a, koje ne bježe od sebe, već naprotiv, svaki dan rade na sebi, u svakom pogledu – pravim nam jedan pravi ženski kutak. Malo da učimo, malo da pletemo, malo da odmorimo, a pritom i divanimo. Zaplovimo zajedno kroz vremeplov.
Heklanje (kukičanje)
Heklanje je postupak izrade, uglavnom ukrasnih ili odjevnih predmeta od konca. Heklanje vunicom, kao materijalom, obično se koristi za izradu kapa i šalova. Heklanje je služilo za izradu ukrasnih kućnih predmeta kao što su: miljei, stolnjaci, zavjese, čipke ušivane na narodnu nošnju, čipke na obrubu posteljina i prekrivača. Danas se postupak heklanja više preusmjerio na izradu različitih odjevnih predmeta poput ženskih bluza, prsluka, kapa, šalova i rukavica.
Da biste uopšte pristupili heklanju potrebno je da imate jednu iglu i konac. Ove se igle nazivaju heklicama. Obično su načinjene od gvožđa, kreću se u veličinama od 3,5 do 0,75 milimetara. Ovdje napominjem da je to veličina kukice. Druga vrsta su aluminijske heklice, od 2,5 do 19 milimetara u veličini kukice. Što se tiče konca, heklanje se može raditi sa vrlo, vrlo tankim koncem pa sve do nekih debljih vrsta. Boje birate po vašem ukusu. Ono što je bitno jeste da tanki konac traži heklicu s tanjom kukom, a deblji traži i obliju kukicu (širu).
Neke osnovne podatke odakle je heklanje poteklo i kako se prenosilo u različite tradicije i kulture možete naći na wikipedia.org.
Kako se hekla?
Kad vidite heklane radove pomislite šta li se sve tu nije radilo pa to izgleda tako bogato? No, heklanje se u biti svodi na par poteza, koji se ponavljaju. Teško je opisati sam postupak kada ne gledate kako se to izvodi. Ja ću napraviti jedan pokušaj da u riječi pretočim osnovne poteze:
1) Imate iglu i konac, rekli smo srazmjerno jedno drugom. Kukicom heklice napravite od konca jednu omčicu, toliko da je igla kroz nju provučena. Uzimate kukicom konac da biste ga provukli kroz tu prvu petlju (očicu) – tako dobivate drugu petlju, zatim ponavljate taj potez, pravite lanac onolike dužine koliki predmet želite heklati. Znači, na taj lanac ćete ustvari naheklati svoj rad.
2) Dalji postupak zavisi od mustre odnosno šeme po kojoj ćete raditi. U principu kroz očicu (petlju) iz donjeg reda (lanca) provlačite konac, što će dati novu petlju. Ukoliko prije provlačenja oko igle namotamo konac jedanput dobićemo niski, odnosno ako konac namotamo dvaput ili triput dobićemo visoki stubić. Naprimjer, ako ponovimo u četiri donje petljice izradu visokih stubića time ćemo dobiti puni kvadratić. Ako od prvog visokog stubića napravimo lanac od tri petlje, pa onda visoki stubić, tako ćemo dobiti prazni kvadratić.
3) Mustra odnosno šema će nam diktirati izradu praznih i punih kvadratića od konca. Slažući ih tako u tačno predviđenom redu dobivamo raznolike motive koji su ugodni oku; od listova, cvjetića, labudova, ptica do kvadratnih oblika koji zanimljivo složeni daju skladnu cjelinu. Od oblika predmeta koji heklamo zavisi da li se lanac okreće da bi se radilo u redovima (što imamo, naprimjer, kod miljea u obliku kvadrata) ili pak lanac spajamo s početkom da bi se radilo u krugovima.
Kad ste početnik ne preporučuje se rad okruglih elemenata. Radije vježbajte na miljeu kvadratnog oblika kako biste naučili osnovne poteze. Kad to savladate, biće samo stvar vaših želja i afiniteta šta da radite, prosto vam se onda otvori veliki broj mogućnosti.
Obzirom da živimo u vrlo stresnom vremenu, heklanje se preporučuju kao hobi ljudima koji imaju potrebu svoju koncentraciju usmjeriti na nešto konkretno. Također se preporučuje i kao radna terapija ljudima koji ne mogu da smire misli, koji imaju lošu koncentraciju i sl. Oni kojima manjka strpljenja, koji stalno žure heklanje će pomoći da nauče biti strpljivi. Oni koji su inače strpljivi postaju još strpljiviji. No, ipak u većini slučajeva heklanje je zaista zabava, način da konstruktivno i korisno utrošite svoje vrijeme.
Kao i sve u što se uloži puno ljubavi i truda, na kraju će uroditi onim sjajnim osjećajem da gledate u nešto što je djelo vaših, ali samo vaših ruku.
Otkud meni igla u ruci?
Spomenuh heklice, pa moram reći i da su one bile razlog što sam naučila heklati. Dok sam bila curica, stalno sam gledala mamu kako nešto hekla, plete, ne postoji stvar koju ona nije znala napraviti, dovoljan joj je bio jedan pogled na nešto, pa da to postane dio njenog asortimana; nije radila sa šemama, nego baš onako po nekom svom osjećaju. A meni nikad nije bilo jasno kako nešto može nastati tako što se radi samo sa jednom iglom. Nije mi bilo jasno kako uopšte može početi nešto da radi opet tom jednom jedinom iglom. Elem, na jednom ljetnom raspustu, imala sam petnaest godina, došao je momenat kad je ona ocjenila da treba udovoljiti mojoj znatiželji. I eto, naučim ja heklati.
No, tu se njen udio u ovoj priči nije završio. Pošto sam ja strašno uporna kad hoću nešto da saznam, ja sam tražila još i još. Ona se smijala... i svako malo ipak sjedala, vrlo ozbiljna kraj mene da mi pokaže ostale vrste ručnog rada. Zahvaljući njenom strpljenju i mojoj radoznalosti naučila sam, pored heklanja, i plesti, vesti na lanenim tkaninama, vesti goblene, raditi krstasti vez na platnu a pomoću okvira.
Iz nekog razloga, mnogo mi je bitan taj osjećaj da mogu, kad god poželim posegnuti za nekim od tih oblika ručnog rada. A možda sa dna srca nekako izbija mnogo važniji osjećaj, a to je da je ta ljubav prenesena od majke, pa onda zahtijeva, kako određenu odgovornost, tako i njegovanje.
Posegnite za nekim zaboravljenim mustrama, neka ne ostanu samo dio stare škrinje; njegujte vještine koje ste stekli i nikad ne zaboravite da znanje koje imate treba sijati oko sebe. Oplemenite svoj dom stvarčicama u koje ste svojim prstima dušu svoju upleli.















































