Posle smrti, sve što smo voleli svedočiće da smo živeli
Priroda je večno otvorena knjiga, stvorena da bi nam se svidela i da bi smo je voleli sa svih pet naših čula. Svako poseduje osećaj, izraženiji za pojedina čula, koja shodno tome ima potrebu da iskaže. Potreba za iskazivanjem oduvek je nastanjena u ljudskoj svesti i deluje na ostale uvek pozitivno, pod uslovom da iz takvih poriva nastaje.
Takva potreba je stvorila sasvim jedan poseban vid kulture pod imenom umetnost. Umetnost je kao bogato razgranato drvo sa bezbroj različitih plodova, namenjenih onim sladokuscima koji znaju da uživaju u njima. Taj širok izbor raznolikosti, sklonosti, donosi priliku svima da pronadju sebe i svoje unutrašnje riznice pruže drugima da u njima uživaju. To je ljubav, prema muzici, prema lepim slikama, prema lepim rečima (stihovima, prozi, pesmi, itd.), prema prirodi i naravno prema svojim bližnjima, prijateljima i uopšte globalnom svetu.
Mislim da umetnost predstavlja svet, koji postoji u sve tri dimenzije, uvek u pozitivnom svetlu. Znači postoji jedna jako pozitivna energija koju pokušavamo da prenesemo drugima i to je ono što pruža veliku satisfakciju kao pokušaj vidara da zaleči bilo koga ko mu se obrati za pomoć.

Moja sklonost u iskazivanju se manifestuje u slikarstvu, koje mi pruža zaista neizmernu radost i uživanje u stvaranju jednog posebnog sveta, koji verovatno izvire iz nekog mog unutrašnjeg sklada koji uvek pokušavam da održim kao vaga koja mi je horoskopski znak. Naslikao sam popriličan broj slika, pretežno pastela i akvarela, ali sam mali broj sačuvao i fotografisao. Ove, koje su mi preostale pokloniću vam od srca, jer osećam da smo slični i da se razumemo na jedan poseban način.





















