Amerikanac Danijel Vegner je, sa svojim kolegom Danijelom Gouldom, svojevremeno proučavao 70 mladih žena i muškaraca, tačnije, njihove fiziološke reakcije na misli o nekadašnjoj ljubavnoj vezi. Kada su ispitanici koji su, po sopstvenom priznanju, još uvek čeznuli za bivšim partnerima prvi put zamoljeni da razmišljaju o njima, oni su se prilično fizički uzbudili, i provodljivost njihove kože bila je na visokom nivou.
Od njih je zatim traženo da suspregnu ovakve misli i da ih potom opet prizovu. Pri ponovnom fokusiranju na stare ljubavi, njihove reakcije su bile još jače. Nasuprot tome, učesnici u istraživanju koji su već "izlečili svoje slomljeno srce" u oba navrata su reagovali mnogo mirnije. Onoliko mirno koliko i grupa koja je imala zadatak da razmišlja o Kipu slobode.
Ako patite zbog propale romanse, najbolji način da prestanete da čeznete za izgubljenom ljubavlju je da čeznete za njom. Ovaj paradoksalni "recept" vam možda deluje potpuno nesuvislo, ali reč je o tvrdnji eksperta za kontrolu misli. Tim stručnjaka s Univerziteta Virdžinije objašnjava da pokušaji da se odagnaju sećanja na nesrećnu ljubav samo podgrevaju stare emocije. Odnosno da potiskivanje neželjenih misli sprečava ljude da se na njih priviknu i na neki način "oguglaju", zbog čega telo uvek burno reaguje kada se one ipak pojave.
Dakle, ako nećete da "venete" do kraja života, probajte da iživite svoju patnju. Vegner i Gould kažu da je najpametnije da o njoj pričate.