Izgleda da sam gresila i to veliko ljubav mi prednosom bilo a ja trazila drugde,pa kad sam mislila da sam je nasla izneverilo me.Sad kad su vec prosle nedelje sve se bolje osecam i mogu reci da mi je mnogo bolje. Srecna sam sto sam dobro odlucila.Na Stevu samo mislim ponekad a i tad samo onako prijateljski.
Nekad mi neko rekao da se ne treba mnogo vezati za drugog jer neznas ko i kad ce da te izneveri ili bas ces ti izneveriti nekog kao sto sam ja cinila i sad vec jako mi je zao zbog toga.
Sad vec znam da i posle oluje ce sijati sunce i moze biti sve kako zelim samo treba malo truda i zelja za tim. Kao sto sam ja zelela da mi se vrati sreca i eto je.
Nadam se da ce potrajati.
Voleti je nista voljen biti nesto, a voleti se i voljen biti e to je nesto.
A posebno me raduje da sam depresivno stanje ostavila i za sebe i ponovo se mogu radovati sitnicama, svojoj dece i svom suprugu.
Shvatila sam da treba uvek napred da gledam samo ponekad se osvrnem da ne izgubim put na kojoj sam.
Sve ove tuzne price pokazuju samo jedno, a to je - cuvajmo nase srce, mozda nam zatreba.
Ne mogu da se vezem ni za koga, a bas bih volela da se konacno pojavi mister gospodin - Pravi. Ali nemojte to da kazete nikome, to je moja mala tajna.
A sto se tice prevara, ako nesto na svetu najvise mrzim to su zasigurno prevare. To je tako odvratno, samo povredjujes osobu koja te mnogo voli. Aj poz, vidimo se.
-dugo sam razmisljao o vernosti i sexu dok nisam shvatio poentu!
nema sukoba interesa izmedju ljubavi i sexa.resenje je vrlo jednostavno.
zenu volis dok,kako se kaze,poznanicu ljubis i sve ostalo..
Neka od znanstvenih istraživanja su pokazala da se u svakom petom braku dogodi prevara, dok druga govore da se varanje događa u čak 50% svih veza. Ma što od ovih podataka bilo preciznije - postoci su svakako alarmantni. Iskustva govore da je prevara jedna od najbolnijih stvari koja se može dogoditi u vezi. Dovoljno je da se to dogodi samo jednom – oba partnera, a prije svega prevarena osoba, dugo će osjećati bol i sve posljedice prevare.
Zašto varamo?
Poslije dužeg vremena provedenog u jednoj vezi i/ili kada ljudi uđu u srednje godine - ljudima često postaje potrebna ponovna potvrda da "vrijede". Iako ne razmišljaju o prevari - i muškarci i žene često u ovim godinama počinju kretati na dijete i više brinu o svome izgledu, jer žele i dalje biti lijepi i sebi i drugima. I izvanbračne avanture ponekad predstavljaju upravo takvu "potvrdu". U svakom slučaju, veze "sa strane" prije svega ukazuju na lošu komunikaciju i dugotrajniju krizu u odnosu dvoje ljudi. Prevara se najčešće događa s nekim koga onaj koji vara već poznaje - uglavnom nekim od prijatelja ili kolega sa posla.
Kako se avantura završava?
Postoje „univerzalna“ 3 koraka u okončanju izvanbračne veze:
• Priznavanje prevare stalnom/bračnom partneru
• Ustrajanje na tome da više nikada ne vidite ljubavnika/ljubavnicu
• Pronalaženje načina kako se osloboditi misli o ljubavniku/ljubavnici
Da li je moguć „oporavak od preljuba“?
Pogrešno je mišljenje da ukoliko se prevara zaista i dogodi, a zatim prizna i oprosti, veza obavezno postaje jača i sigurnija. Istina je, prevareni partner često oprašta preljub, ali teško zaboravlja. Bol koji je vanbračna veza izazvala može pratiti vezu desetljećima. Većina ljudi će se nakon prevare prirodno osjetiti napuštenim, izdanim, izigranim. Prva reakcija prevarenog partnera najčešće je želja da se veza odmah okonča, jer većina ljudi ne može živjeti sa mislima i slikama preljuba koji je počinio partner.
Kako dalje zajedno?
Međutim, nakon prve reakcije, prevareni partner u velikom broju slučajeva ipak odlučuje da "preći preko toga" i ostati u vezi. Ono što je u toj fazi najvažnije znati: sjećanje na prevaru se ne može izgubiti - ali se s vremenom može preboliti. Emotivni doživljaj prevare vremenom će izblijedite ukoliko se ne ponove bolni momenti i ukoliko je partner koji je prevario spreman da onome koji je prevaren, pruži potpunu podršku i osjećaj sigurnosti u emotivnoj vezi.
Podrška: 4 pravila ponašanja
1. Izbjegavajte da ikada više budete uzrok partnerove nesreće. Potrudite se da nakon prevare budete posebno posvećeni svom partneru, da budete uvijek tu za njega i pokušajte na taj način da povratite izgubljeno povjerenje.
2. Ispunite sve emocionalne potrebe svog partnera. Ovladajte vještinom aktivnog slušanja, iskažite uvijek maksimalno razumijevanje i pomozite partneru da riješi svaki, pa i najmanji emotivni problem. Pružite partneru potpunu emotivnu i fizičku podršku!
3. Poklanjate partneru neprekidnu pažnju. Sve svoje slobodno vrijeme posvetite partneru. Razgovarajte jedno sa drugim i slušajte jedno drugo. Također, začinite i svoj seksualni život - neka bude bogatiji nego prije.
4. Budite potpuno iskreni sa partnerom. Do prevare vjerojatno ne bi ni došlo da je sve bilo OK između vas dvoje. Zato - naučite da čitavu komunikaciju osnivate na iskrenosti i otvorenosti. Umjesto da nađete novog ljubavnika/ljubavnicu, objasnite svom partneru kako i zašto se ponekad osjećate neprimjetnim, neprivlačnim, neispunjenim.
Ako ste vi prevarena strana, razmislite dobro kakva je bila kvaliteta veze prije nego je do preljube došlo i kroz koje je sve faze vaša veza vremenom prošla. Također - pratite pažljivo partnerovo ponašanje i da li se i koliko trudi da vezu ponovo uspostavi na zdravijim osnovama. Ukoliko se Vaš partner nakon prevare ponaša u skladu s 4 gore navedena uvjeta, očito je da se zaista trudi da ponovo pridobije vaše povjerenje. Uz podršku partnera i bolju međusobnu komunikaciju - svakako ćete mnogo lakše preboliti sve i ipak shvatiti da možda vaša emotivna veza zaslužuje još jednu šansu.
Zdravo svima, jako me oduševila ova tema i samoj mi se dešava nešto divno, a u isti mah i možda, nešto što ne bi trebalo.
U braku sam 12 godina, bila je to velika ljubav, jedna od onih, zabranjenih ali je prešla preko svega, a onda poslije nekoliko godina počelo je udaljavanje, ružne riječi od strane mog partnera... sve u svemu polako ali sigurno ubijanje moje ljubavi prema njemu.
Kulminacija se desila ovog ljeta kada sam htjela da napustim sve ali kako nisam imala ničiju podršku, odustala sam. Povukla sam se u svijet neta i tako uz novo stečene prijatelje preživela. Na netu ima jedno mjesto gdje sam domaća i svi me vole, cijene, žele da podijele svoje boli sa mnom;
tako sam i upoznala jednog čovjeka koji godinama živi sam ali ima porodicu. Jako smo se sprijateljili, puno pisali, pričali i malo po malo rodila se ljubav. On mi daje ono sve što želim, ljubav, nježnost, pažnju, on mi je postao ono što želim od moga supruga, a što nikad nisam imala: i prijatelj i drug i ljubavnik i jako ga volim, iako sam mislila da to neću nikad nikome opet reći.
Dvije čarobne riječi VOLIM TE. Videli smo se par puta, postali ljubavnici, i moram priznati da se ni malo ne kajem zbog toga. Samo se bojim da će istina jednom izaći na vidjelo, a to ne želimo ni ja niti on, jer ne želimo da povrijedimo djecu, žalimo da imaju porodicu dok ne odrastu.
Sa suprugom živim kao sa poznanikom, kad se sretnemo često nemamo jedno drugom šta da kažemo ili samo onako usput kažemo par slučajnih rječi jedno drugom.
Ne znam kao da se osjećam zbog svega toga, treba li da osjećam krivnju što mi neko drugi daje sve ono za što sam supruga godinama molila. Možda sam loša jer sam dopustila sebi da se opet predam čarima ljubavi, iako sam vjerovala da neću nikad više?
Mogu samo da sa sigurnošću kažem jedno:taj drugi čovjek je uradio da se ponovo rodim.
Žao mi je ako sam vas udavila ili opetretila svojom pričom,ali jednostavno sam morala nekome da kažem,i sa nekim da podijelim sve to.
..da li je varenja kad varaš onog koga voliš ili onog sa kim živiš, moj odgovor je - onog koga voliš a njega neću nikada prevariti.
Hvala vam na strpljenu!
Savremena tehnologija pruža nam brojne načine da varamo: sms poruke, mesindžere i Fejsbuk, a tu su i dobre stare afere. Ali, da li je preljuba zaista izdaja?
Da li je iko više istinski monogamista? Vereovatno nemamo svi afere kao Tajger Vuds ili Džesi Džejms, možda nismo zgrešili tako javno kao Ešli Kol ili Džon Teri, ali verovatno smo manje monogamni nego što smo nekad bili, zar ne?
Verovatno se upuštamo u ozbiljnije flertove, koketiramo više nego što bi trebalo, idemo na tobože bezazlene poslovne ručkove sa osobama koje viđamo češće nego što bismo priznali svojim partnerma. U najmanju ruku, mi testiramo granice vernosti preko sms poruka, sklapanja prijateljstava na Fejsbuku ili razmena poruka na Tviteru. A neki od nas imaju i staromodne, strastvene, prave pravcate afere.
Pitajte bilo koga i videćete. Mi smo pitali: prijatelje, prijatelje prijatelja, poznanike i kolege. Starije, mlađe, muškarce i žene. Pitali smo ih o sivim zonama njihovih poznanstava sa drugim ljudima koji nisu njihovi partneri; pitali smo šta se kvalifikuje kao flert a šta znači prelazak granice. Koliko često flertovi prerastu u afere?
Nekoga grize savest jer preko skajpa razmenjuje poruke sa koleginicom koje su više od poslovnih; neko drugi je na fejsbuku pronašao staru ljubav i dvoumi se da li da s njom izađe na piće; a neko treći prati šta mu radi simpatija iz školskih dana.
Niko, naravno, nije poverio svojim partnerima ovo. Da li su svi oni samo preljubnici na listi čekanja ili je sve samo bezazlen način da se unese malo začina u svakodnevnu rutinu?
Nema mnogo pouzdanih podataka kad je reč o stopi neverstva. To nije nešto o čemu će ljudi otvoreno pričati niti će vam reći pravu istinu - ako su je ikada ikome otkrili.
Psiholozi misle da muškarci tradicionalno preteruju sa brojkama o prevarama, dok žene svoje umanjuju. U proseku, većina anketa pokazuje da će u nekom trenutku oko 30-40 odsto onih u vezi/braku počiniti preljubu.
Bračni savetnici će vam reći da u praksi sreću veći procenat vanbračnih afera, ali da je to zato što im takvi ljudi i dolaze. A i zato što savremena tehnologija čini prevaru jednostavnijom s jedne i lakše „provaljivom” s druge strane.
Logika kaže da danas varamo više nego ikad. Dato nam je više mogućnosti. Više radimo, češće putujemo i samim tim manje boravimo u domovima. Sve širi pejzaž tehnologije znači da smo povezani - ponekad intenzivno i neprekidno - sa mnogo više ljudi nego ranje. Usled tehnološkog napretka i definicije prevare su se proširile. Čitave afere mogu se danas odigrati onlajn; intenzivne veze koje zamagljuju granicu prijateljstva cvetaju zahvaljujući intimnoj prirodi sms poruka koje razmenjujemo.
A opet, mi smo i dalje neverovatno posvećeni i opsednuti idealom monogamije. Vodeće političke partije na zapadu ističu monogamiju i porodicu kao temelj društvenog uređenja i ona je ključna reč u njihovim kampanjama. Javnost se jednoglasno gnuša na tuđe preljube i utrkuje se u kritikama „švalera". Fantastično smo licemerni kad je reč o prevarama poznatih ličnosti. Oduševljeni smo što je Džonu Teriju oduzeta kapitenska traka, odobravamo to što su sponzori raskinuli ugovore sa Tajgerom Vudsom, naslađujemo se činjenicom da je Šeril Kol šutnula Ešlija.
U javnosti osuđujemo preljube a privatno tračarimo o njima. Zašto živimo u takvoj dihotomiji? Zašto svim srcem podržavamo ideju monogamije a istovremeno nismo sposobni da sami budemo monogamni? Zašto i dalje varamo, pri tom uporno nastavljajući da verujemo u monogamiju, kad nismo sposobni ni za jedno ni za drugo?
Ester Perel (Esther Perel) misli da zna. Ona je bračni terapeut iz Njujorka, sa pomalo drčnim stavom i belgijskim akcentom. Sebe naziva „seksologom i glasom erotske inteligencije“ i daje najpordobnije ali i našokantnije savete o seksu, ljubavi i braku.
U svojoj knjizi „ Mating in Captivity: Sex, Lies and Domestic Bliss" (Parenje u zarobljeništvu: Seks, laži i porodično blaženstvo), koju je objavila pre 3 godine, suština je bila da eroticizam ne potiče od bliskosti ili intimnosti već, sasvim suprotno, od udaljenosti i trenutaka ljubomore, stalne svesnosti da vi ne posedujete svog partnera bez obzira koliko ste zajedno; da on može da se dopadne i nekom drugom i da je stalno prisutna opasnost da će on/ona spavati se nekim drugim.
Mnogi su ostali šokirani ovim tvrdnjama, ali je za mnoge to bilo i ubitačno istinito.
Nova opsesija Perelove je neverstvo. Počela je da piše o tome 2002. a onda je, nakon objavljivanja „Parenja u zatočeništvu", otkrila da svi zapravo hoće da pričaju o preljubama, pa je tako došla i do svoje jedinstvene teorije.
Počela je da prečišćava svoje ideje o monogamiji i vanbračnim vezama i zaključila da prožimajuće predstave i primljene mudrosti nisu od pomoći, zastarele su, ograničavajuće i nedelotvorne.
Perelova veruje da ćemo imati bolje šanse da održimo srećan brak ako možem da revidiramo naše ideje o nevernosti, počnemo razumno da shavatamo zašto je činimo i postanemo tolerantiniji prema činjenici da to činimo.
Zašto smo svi toliko opsednuti aferama? Zato što je to važno, kaže ona. Mislim da ne postoji drugi aspekt veze koja može da izazove toliko straha, trača i fascinacije. Ona ih sve baca u zasenak.
Preljuba je jedna od velikih i večitih tema ljudskog iskustva. I mi nismo monogamni! Nismo! Po prirodi! U istoriji smo uvek bili neverni i uvek smo činili preljube. Za tračak strasti ili bilo čega drugog ljudi su voljni da rizikuju sve. Žene više nego muškarci.
Zaista?
„Naravno! I danas ima osam zemalja gde ženu čeka smrtna kazna ako je neverna. A ranije nije bilo kontracepcije! Sve u vezi sa ženskom sekusalnošću je bilo opasnije. Stopa ženske nevernosti je značajno porasla, srazmerno sa ženskom ekonomskom nezavisnošću. U Latinskoj Americi to je društveni fenomen. U Argentini samo o tome pričaju. To je pokazatelj ozbiljne društvene promene. I nije reč samo o nekolicini žena, već je preljuba prestala da bude tradicionalna privilegija muškaraca.
Šta znači kad se to desi u društvu gde ženska preljuba nikad nije bila prihvaćena, gde je muškarcima bilo dozvoljeno da švrljaju ali ne ženama?
Kada žene počnu da rade ono što je tradicinalno bilo rezervisano za muškarce, šta to znači? Pa, znači sve! To potpuno menja dinamiku moći!"
Definitivno. Preljubu uvek možete koristiti kao merač društvenih promena. I da, ženska prevara govori o stanju ženske moći; ali, opet, preljuba je i pokazatelj moći svakoga ko je upražnjava. To je pobuna“.
Eto šta Ester Perel radi. Obrne afere naglavačke, baci na njih novo svetlo i ponudi sasvim drugačiji ugao posmatranja. Ona od afere pokušava da stvori nešto pozitivno: „Jedna moja klijentkinja kaže da je to antidepresiv i fejslift u jednom, i to po mnogo nižoj ceni!“
Perelova preljube smatra neizbežnim, jer su one posledica naših snažnih i preovlađujućih a suštinski nerealnih očekivanja vezanih za romantičnu ljubav: Muškarci i žene sa kojima radim više no ikad investiraju u ljubav i sreću, ali u okrutnom obrtu sudbine to je upravo model ljubavi i seksa koji stoji iza ogromnog porasta preljuba i razvoda. Fascinacija i obmana se gledaju oči u oči.
Perelova pokušava da preljubu preobrati u katalizator za preporod veze: „Uvrežena je ideja da afere uništavaju intimnost, da pustoše brak i da su uvek štetne i ja kažem - to je jedna od mogućnosti. Ali ima i drugih. Afere su vrlo poletne, one nas oživljavaju. Podižu stepen erotike. Balansiraju brak. Ljudi koji varaju ne žele uvek da odu iz braka. Oni često traže način da ostanu u njemu!"
Perelova je osvežila i osavremenila tradicionalni kliše nevernog muškarca i žene: „Preljuba je pobuna! To je radikalni čin! Mi ulazimo u afere da bismo pobedili osećaj smrtnosti.
Ne da bismo tražili nekog drugog, već da bismo našli drugu verziju sebe. I ne žudimo da, preko afere, ostavimo našeg partnera već da ostavimo sebe. Ja sam postao neko ko mi se ne sviđa. Postoje delovi mene sa kojima nisam u dodiru decenijama i želim da mi se vrati. Mi smo različiti sa različitim ljudima. Uz afere nam se čini da živimo duplo duže. I, naravno, da živimo.
O čemu god da se radi, kaže Perelova, mi nismo neverni zato što smo po prirodi loši, pretvrtljivi, sebični ili okrutni. „Nije ovde reč samo o dobrom, lošem i moralnom. Pričamo o preljubnicima kao o lažovima, narcisoidnim ljudima, ženskarošima. Ako ne koristimo te osuđujuće reči, onda pričamo o patologiji. Trauma iz detinjstva. Adikcija. Granični poremećaj ličnosti.
Krijemo se iza moralne osude ili patologije. To nije od pomoći a nije ni tačno. Da je istina, onda bi većina ljudi kroz istoriju patila od traume iz detinjstva ili poremećaja ličnosti!
Moramo da počnemo da razumevamo nevernost u svetlu kompleksnosti današnjeg života i osujećenih ljubavnih ambicija."
Mnogi su na sopstvenoj koži iskusili muku koju donosi preljuba. Da li ta muka dolazi od veštačkih društvenih sprega, nekih loših saveta, pogrešnih ideja o vezama kojih smo se grčevito držali ili samo mnogo boli kada neko koga volimo spava s nekim drugim?
Perelova nema nameru da umanji traumu koju preljuba donosi. Ona kaže da su, nakon otkrivanja prevare, oba partnera u krizi. „Moja uloga je da ih usporim, da spustim loptu, da im dam neku strukturu, da ih obuzdam. I da kažem, 'Ne možete da odlučujete o budućnosti svog braka neposredno po otkrivanju afere.' Jer u toj prvoj fazi, sa svom gungulom, tendencija koja preovlađuje u osuđivačkom društvu je: 'Ostavi ga/je!' Ja samo kažem: Ovo je jedan od trenutaka kad svakako ne bi trebalo da odete.
Neki od vas će se složiti da ideja o tolerantnijem pristupu osobi koja je počinila preljubu na mnoge načine može da bude od pomoći. Onaj ko je prevaren osećaće se manje stigmatizovanim i manje uvučenim u rogonja kliše.
Ako odolimo pritisku da prekinemo vezu nakon što je otkrivena afera, zaslepljujuća panika koja trenutno okružuje preljubu bi mogla da se rasprši jer su afere mnogo fatalnije ako strmoglavo najave kraj veze. I, na duže staze, ako možemo da napustimo definicije poput jednom preljubnik, uvek preljubnik, veza koja je izdržala jednu aferu imaviše šansi za preživljavanje.
Nakon što je prevara otkrivena, treba da nađemo način da priču o aferi integrišemo u priču o braku, kaže Perelova. Drugim rečima, da budemo sigurni da brak nije definisan tom aferom već da je ona samo deo njegovog continuuma.
Međutim, čak i ako prihvatimo savete Perelove, uvereni da su oni hrabri, mudri i vredni truda, teško možemo da vidimo dalje od bola i nesreće koje donosi čak i sama pomisao na partnerovu preljubu.
Mora postojati odgovor na preljubu koji je kreativniji od razvoda, kaže Perelova. Ona, međutim, ne misli da svaka veza može i treba da preživi prevaru.
Ponekad afere nastaju kao strategija za izlaz od strane muškarca ili žene i tada treba da imaju za posledicu raskid ili razvod. Ali, one najčešće to nisu.
Bračni savetnik Endru Dži Maršal se slaže. „Najočajnije parove koje sam video su oni koji pokušavaju da se oporave od afere", kaže. „Ali, isto tako, najsrećniji parovi koje sam video su oni koji su se oporavili od afere. Preljube vas nateraju da u sitna crevca proučavate vašu vezu, više nego bilo šta drugo. I, ako ih preživite, bićete jači i srećniji nego ikada."
Perelova misli da moramo da radimo na preispitivanju naših ideja monogamije. Moramo da ih vidimo kao eksluzivnu moralnu privrženost, ali ne nužno i seksualnu ekskluzivu. Perelova je ubeđena da ćemo, vremenom, prihvatiti afere na isti način na koji smo prihvatili predbračni seks i homoseksualnost: ne kao devijantno ponašanje, bolest ili greh već kao deo onoga ko smo i kako volimo.
Hajde da malo pričamo i o novim, nejasnim oblastima ljudskih odnosa: sms poruke, elektronska pošta, poruke na mesendžerima koje se mogu, ali ne moraju kvalifikovati kao prevara. Perelova misli da flertovanje preko sms poruka može biti jednako moćna prevara kao i potpuno fizički konzumirana afera. Pa šta ako se ne dodirujete? Ponekad to može biti daleko erotičnije od seksa jer se sve odigrava u vašoj mašti.
Štaviše, ovo sve šire polje neverstva je još jedan razlog da redefinišemo mongamiju. „Svako od nas treba dobro da razmisli šta je za njega monogamija. Da li to znači da nema seksa s drugim ljudima? Da ne smemo da ‘šaramo’ očima? Da ne smemo da fantaziramo o drugima? Da ne smemo da kontaktiramo bivše preko Fejsbuka? Da ne smemo da šaljemo sms poruke prijateljima? Gde je granica? Monogamiju danas više ne možemo da naslućujemo. O njoj moramo ozbiljno da pregovaramo.
Na sve četiri strane sveta, u ovom trenutku neko ili vara ili je prevaren ili razmišlja o varanju. Uz svako sklapanje novog braka, uz svaku novu vezu dolazi mogućnost afere. Uvek će tako biti.”
A mi moramo da pronađemo način da živimo s tim.
Izvor b92 info
Prevare kod mladih
Pazljivo sam procitala sve ovo sto ste napisali o prevarama i krizama u brakovima. Moji roditelji su se razveli nakon 22 godine braka, zbog prevare, naravno i u vecini teksta sam ih i prepoznala.
Ja imam 26 godina i trenutno sam sama. Iza sebe imam vezu od skoro 4 godine... Nikada nikog nisam prevarila i smatram da je mnogo postenije reci nekom da odlazis, nego da ga vuces za nos, sto bi se zargonski reklo.
Ne znam koji razlog mladi imaju, da bi varali svoje partnere? Obicno to navode kao zabavu, ali me zanima, da li postoji neko istrazivanje i o tome?
© Copyright 1999, 2010 www.inter.rs, Agencija za internet i marketing Specihost Networks - web dizajn i programiranje, web hosting provajder
contact: office [na] inter.rs | Ovaj sajt je hostovan na serverima Specihost Networks i Verat Net. | Privacy policy, Polisa o privatnostiLogo meda: Jpergrafando.it
Rating Association |
SafeSurf Rated Site |
belih sajtova |