Kao sto sam rekla kad nadjem vremena objasnicu sve nejasnoce i na taj nacin dati komentar i dati odgovore na postavljena pitanja i na sve ovo do sada.
Prvo, za bioenergiju i telepatiju je bitan talenat kao i za sve drugo. I naravno veliki dugogodisnji rad na samom sebi.
Dete sam razvedenih roditelja i kao jako mala i bez podrske, morala sam da pomognem sama sebi vec sa 6. godina. Nekako se morao izleciti strah od ljudi koji je bio ogroman. Moralo se sazreti pre vremena. Znaci pratila sam pokrete ljudi, naravno fizicke pokrete, mimiku lica, ulazila u njihove duse na meni svojstven nacin, morala u svakom momentu da znam sta misle opet tim nacinom.
Sto znaci moj mozak je bio ukljucen i kad spavam. Zasto sve to? Jednostavno da bih znala pored koga mogu da se osecam sigurno, a od koga bih trebala da se klonim. Opet da se vratim na pocetak iz onog prvobitnog straha. Godinama se taj strah smanjivao, ja rasla i sad mi je to vec postajala vrsta hobija. Da pratim ljude, da u svakom momentu znam sta misle, da svojim mislima pokrecem stvari.
Mozak nijednog momenta u toku zivota nisam pustala na pasu. Tako je kasnije funkcionisalo i sa momcima. Svojom unutrasnjom kontrolom sam uvek sve pratila i bila uvek onaj koji vodi igru, ali da to niko ne primeti. Sto bi rekla na suptilan nacin. Jer svoju moc nikada ne treba oglasavati na sva zvona nego je treba koristiti. Kad sam sazrela primetila sam da ljudi sa podozrenjem i nekim strahom gledaju u mene. Sta se desilo? Dugogodisnjim treningom sam promenila onu prvobitnu ulogu u zivotu.
Ko god bi se upoznao sa mnom govorio je da se sa mnom vec upoznao ranije i da ovo nije nase prvo upoznavanje. Ali bilo je. Ljudi su iz cista mira poceli da me pitaju za savete u zivotu, poslu, braku, deci. Pomagala sam im, ali me je to pocelo opterecivati.
Zapadala sam i ja u zivotne krize ali snagom uma i svesti (dusa), resavala ih. Opet je bilo cudo preziveti da otkazu bubrezi i da se lepo vratis snagom volje i svesti nazad u ovu dimenziju. Cudo za lekare, za mene ne. Nisam umrla, nisam na dijalizi, preziveti sepsu i da ne nabrajam dalje.
Ali za to je zasluzan i jedan drugi deo licnosti. Znaci ne odrastati po kliseima, nego sam proci kroz iskusenja dobra i zla. Sta to znaci? Zasto su se desavale bolesti? Pa jednostavno ja sam to zelela. Ja sam pocela da balansiram negativnu energiju i da je usmeravam na unistavanje vlastitog tela. Jer covek kad umire onda tek vidi kome je stalo do njega.
Zelela sam da i meni neko da ljubav a ne samo da je uzima. Znaci jos nisam naucila lekciju do kraja. Tad sam dobila rezultat odvojila u ljudima zito od kukolja. Dobila ljude koji me vole, ali cena je bila previsoka.
Prvo sam otkrila da mogu coveku da naudim i to jako brzo. Mogla sam da uticem na to da se neko razboli, da mu se dese lose stvari ako to zelim. Zasto opet? Pa da bi saznala da li tu osobu iskreno volim. Kad bi toj osobi bilo tesko osecala sam svoj bol zbog nje. Pocela sam i da se igram na taj nacin i bilo je zabavno. Sada osobama koje ne volim. Ali sam sahvatila da se ja i zbog toga lose osecam.
Sad je dolazila na red najvazniji deo lekcije. Misliti pozitivno, raditi pozitivno voleti iskreno i onog za koga znas da te ne voli. Izbaciti iz sebe mrznju, ljubomoru, zavist i sve negativne ljudske osobine.
Bilo je jako tesko to nauciti. Jer manipulisati sa negativnom energijom je lako. Ali to isto uraditi sa pozitivnom energijom je mukotrpan proces. Moralo se vezbati strpljenje, morate psihicki biti jako smireni, sto bi prosecnog coveka izbacilo iz koloseka vi morate stoicki podneti. Jer vi ste ucitelj koji pomaze prosecnom coveku.
Taj proces je najduze trajao. Najteze je bilo izleciti urodjenu, odnosno genetsku tvrdoglavost.
Odjednom su me poceli karakterisati kao osobu koja sve moze. I polako snagom volje, misli, psihe pocela je moja komunikacija sa drugom dimenzijom. Kako? Kroz posao. Crtala sam likove pokojnika za spomenike. I pocela da ucim manipusisanje sa energijama zivih i mrtvih. Ali raditi to moras biti spreman, imati ogromnu unutrasnju snagu, jaku psihu i potpuno se izleciti od reci zvane strah.
I sta jos? Sve sto zelite u zivotu kazite to na glas da Vas vasa svest dobro cuje, da vas cuje i nesto oko Vas.
Izleciti se straha i ojacati mentalno.
Kasnije je sve islo samo. Namestilo se da pocnem komunikaciju sa slicnim ljudima, koji imaju vece iskustvo i tako je pocelo.
Mi se medjusobno prepoznajemo i jednostavno zivotni zadatak nam je pomagati bolesnima. Sad je to sve stvar treninga. Ja jos ucim i imam jos dosta da naucim. Ali samo jedna stvar ne sme da se zaboravi - misliti pozitivno i samo pozitivno bez obzira na okolnosti u kojima zivimo i verujte morate biti nagradjeni za ceo zivot.