Knjiga nadahnuća - naše pesme, stihovi, skice

Pricaj mi o zvezdama
pricaj mi o noci koja
pada nad nama
dok tela se stapaju u jedno
Pricaj mi o jutru koje
nas budi svojim prvim zracima
Pricaj mi kako da zivim
kada te ne vidim
pricaj mi o snovima ludim
i dopusti da i ja tebi kazem
koliko te volim.

Dodirneš mi srce
A onda nestaneš.
Pružaš mi ruku
A onda prestaneš.
Pustiš me da sanjam
I tad me probudiš.
Udijeliš mi milost
A tad me pogubiš!

A ja bih da te ljubim
- a ti si daleko…

Ja bih da te budim
a budi te drugi netko.
Ja bih da te sanjam,
u nocima bez kraja,
Ja bih da me ljubiš
dok zora noc osvaja…

Ja bih da prepoznaš
sve što nas spaja,
da moj si put do raja.
Ja bih da si blizu,
da pratiš me ko sjena,
Ja bih da sam tvoja
Ispunjena želja.

moje srce i ove noci nema mira
nema onog kojeg moje srce ceka
nema te crna noc je ova teska
volim te i boli me
sto je moja ljubav tako daleka.

volela sam jedne oci crne
volela sam dane kad je bio tu
volela sam noc kad me je ljubio svu
volela sam ali sad sam ostavljena.

Zlato zasto me zoves ovako kasno?
Znas da mi je tesko da pricam sad.
Duso zasto places?Dali je sve u redu?
A ja moram ti saputati jer ne smem podizati glas.

Moja je devojka u susednoj sobi
Ponekad pozelim da je ona ti
Tako je dobro cuti tvoj glas dok izgovaras moje ime
Zvuk tvog glasa je tako sladak
jer dolazi iz usne andjela
slusam tvoje reci koje me cine slabim.

Cudno je sto me zoves bas veceras
i da i ja sam te sanjao isto
da izgovaras moje ime usnama andjela.
Slatkim glasom koji me cini slabim,
draga zasto me zoves i mucis veceras.

Moje posljednje zbogom
Ono sto cu ti reci
Neka ostane tajna
Izmedju tebe i mene
Dva srca prividno spojena
Zlatnom niti

Zasto sam cekao
Da se i posljednja
Nada ugasi
Da bih otisao

Sramno priznajem
Da te vise
Ne mogu ovako voljeti
Jer me iznova gusi
Osjecaj da te nemam
Da ti zagrljajem
Ne mogu pokazati
Gdje pripadas
Niti ljubiti
Lice andjela

Ja vise
Snage nemam
Da budem blizu tebe
Na ovaj nacin
Jer tvoja hladnoca
U mom srcu
Izaziva jezu

Osjecam
Da polako nestajem
U tvom crnom oku
Treptaja nedostojan
Ne mogu vise
Niti govoriti

Nehoteci
Razbila si jednu dusu
Na komade
Slomila si
Hrabrog covjeka
Cija sam sjenka

Stoga
Neka ovo bude
Moje posljednje zbogom
Zadnji poklon tebi
Andjele bez duse

Ostajem
Vjeran molitvi
Da jednom shvatis
Sta je prava ljubav
I kako se voli do smrti

Jedno nebo,j edan svet,
jedini život dajem tebi mila moja
I u smrt se ne plašim otići i s đavolom
rat vecno voditi
za jedan pogled koji bi ti krišom ukrao,
za jednu vlas kose tvoje,
za jedan slucajni dah.
I neka me ne bude vise
ako jednu suzu zbog mene proliješ
i nek disati stanem,zbog mene,
tren tuge ako osetiš.
Voleti te samo želim
i u san s tobom poći,
na rukama te svuda nositi.
Jedina si ti kraljica života moga
što u srcu mi počinva,
što nada se zoveš,
što nebo nadamnom stvori novo.
Kao jedna misao želim da postojiš
kao muzika koja mojom dimenzijom leti
Kao volim te kao obozavam te,
kao klanjam ti se
Kao vetar slobode želim leteti
dok postojim,dok hodam,
dok znam za život svoj
želim imenom tvojim nazivati.
Jedina za mene si voljena moja i jutro ovo
želim,za tebe u sunce pretvoriti.
Dan ovaj večno nek traje i osvetli ti stazu
ka prolazu preko praznog,crnog i nemilosrdnog sveta
što okružuje te.

Kingdom come I will alwys love you my queen forever your -Deki-

Savršena ko Kim Basinger, patila je od neubrane dozrele slasti, a meni se proročanski dodir sasvim razjasnio, bio sam spreman za susret sa sudbinom.
Dok sam prilazio sjajnoj prilici usne su mi mantrisale:

- Mirisom su tvoja ulja prekrasna; ime ti je ulje razlito. Njeno lišće je počelo zavodljivim šuštanjem izvoditi ples dvadesetisedmog vela, a svijet, totus mundus, postao je samo pozornica našeg sjedinjenja. Horovi blaženih duša, ratničkih i svetačkih, s Neba plavetne vlaške Zoge mrmorio se koral: "Ko je ona što ide gore iz pustinje kao stupovi od dima, potkađena smirnom i tamjanom i svakojakim praškom apotekarskim?"

A čarobnica, duše zarobljene zbog nedjela i opačine, reinkarnirana ove sezone u biljci jednogodišnjoj, osuđena na vječno lutanje i pad u ništavilo,
kakav je darivala svojim žrtvama, odgovarala im je titranjem struna svojih mnogobrojnih tučaka, šireći milozvučje kakvog se ne bi postidjela ni božanska Billie Holliday: "Crna sam ali lijepa, ne gledajte me što sam crna, jer me je sunce opalilo."

Ushit me ispunjao do vrhova nožnih noktiju, koji su htjeli iz čizama van u crnu zemlju, da spletemo korijenje i pjesma mi je ispunila grudi, himna: "Ustani sjevere, i hodi juže, i duni po vrtu mom da kaplju mirisi njegovi."

Na to su glasovi s nebesa otpjevali: "Bilje je tvoje voćnjak od šipaka s voćem krasnijem, od cipra i narda, od narda i šafrana, od iđirota i cimeta sa svakojakim drvljem za kad, od smirne i aloja i sa svakim prekrasnim mirisima."

Činilo se da mojoj sreći neće biti kraja, bio sam pogodan mladoženja, pogotovu za jednu vješticu zarobljenu u biljci, štono riječ idealna prigoda, ali prije no što se snađoh ugledavši sjajnu oštricu skautske sjekirice, kako zrcali taman kostim moje dragane na hladnoj zavjesi plavoj, Zmaj je sasječe pri samom tlu i pade izgubljena za ljubav i iskupljenje, prizemljena i povaljena samo za užitak, prostački i pučki.

Više nije bila moja sulamka, pretvorila se u porno kraljicu, jasan znak vremena nespremnog na odricanje i patnju u svrhu pročišćenja. Ni Kim ni Billie, ostala je Chloe Jones ili Sylvia Saint ili Jenna Jameson, od žudnje za vječnim pohota za dohvatljivim, whatever, tijelo, body, sa svim svojim pneumatičnim volumenima, pobudljivim zonama i dlačicama i ljepljivostima, postala je savršen predmet za upotrebu, potpuno svrhovit, bez ostatka iskoristiv, samo je bilo potrebno poznavati postupak, standard procedure, ko kad uplovljavaš sto tisuća bruto registriranih tona u Rotterdam.

Sve je bilo jasno, trebalo se posvetiti uživanju, a ja sam se glupo i uzaludno počeo vezivati za ljubavnu bol, vračarka me, izgleda, bješe začarala, što nikako nije moglo promaći Zmaju, koji je posla natrag u ništavilo, oduzevši joj ono jedino opipljivo čime je mogla namamiti smrtnika.

(odlomak)

Pada kisa

Svaka kap kiše
je kap krvi iz dna moje duše.
U toj kapi krvi,
djelići moje ljubavi,
djelići tvoje ljubavi.
Davao si mi sitne komadiće svoje pozornosti.
Bio si tu,
tu kraj mene,
i po kiši i po snijegu,
sve dok te ona nije zavela na onom brijegu.
Tada si me ostavio, moju ljubav ukrao
i njoj poklonio.
Meni si bol i tugu ostavio.
Umirem.....
moje srce se dijeli na sitne kapi,
i zajedno s kišom,
nestajem u zemlji.....

Zašto

Zašto si to učinio?
Zašto si me samo iskoristio?
Znam drugi kažu to,
ti kažeš da ti se sviđam
i da ti nebi bio bed da smo zajedno.
Zašto mi ništa ne govoriš kada smo u društvu?
Zašto me ne gledaš kad nismo sami?
A kad smo sami, tada je sve u redu,
govoriš kako ti se sviđam,
i da ne smijem slušati druge.
Zašto ne želiš da budemo pravi par?
Zašto ne želiš da budemo zajedno, a govoriš mi kako ti se sviđam?
Zašto te ja uopće volim?
tisuću puta zašto.....

Moj srušen svet

Svi znaju da smo te večeri bili zajedno.
Da smo se ljubili i da smo bili pod utjecajem alkohola.
Ali razgovarali smo tako lijepo,
bili smo čisto trijezni.
Kad si me poljubio,
nisam znala tko sam i gdje sam,
samo sam osjećala tvoje poljubce.
Kad sam pogledala tvoje oči,
poželjela sam da budu moje.
Kad sam te opet slučajno pogledala tvoje oči,
izgubila sam se u njihovoj dubini.
Rekao si da ćemo se sutra naći,
ali ništa od toga.
Prošla nedelja, ponedeljak, utorak, srijeda i u
četvrtak sam saznala da si me samo iskoristio,
a tada, moj svijet se srušio...

Jedna divna kratka noć

(21.05.2005/subota)

Tihe, tople, svibanjske noći
pjesma cvrčka i smeđe oči.
Milijun zvijezda na nebu,
nježna muzika na radiju.
Njegov smiješak na licu,
pogled na hladnu kljeticu.
Sjećanje na jednu
noć, kratku, ali divnu.[/h3]