Bio jedan trgovac namirnicama i imao je lepog zelenog papagaja. Papagaj je imao lep glas i lepo je govorio. Cuvao je prodavnicu, a ujedno privlacio i nasmejavao musteriju svojim glasom i govorom. Lepo je pevao kao papagaj a lepo je i govorio ljudskim govorom.
Jednog dana trgovac je otisao kuci, a papagaja ostavio da mu cuva prodavnicu. Izenada, macka je skocila u prodavnicu za misem, a papagaju je od straha stala dusa. Letao je po prodavnici tamo-ovamo, s jedne strane na drugu. Izvrnuo je posudu u kojoj je bio djul-jag (ruzin parfem) i tako se prosuo parfem.
Trgovac se vratio od kuce i zadovoljan seo u svoju prodavnicu. Kada je opazio da je djul-jag proliven, naljutio se zestoko. Zgrabio je papagaja i zgulio mu perje s glave. Od ovog udarca papagaju se oduzeo glas pa je prestao govoriti.
Trgovac je poceo zaliti sta je uradio. Od zalosti je poceo cupati sebi bradu i vikati:
- "Zalosti, teska zalosti, sto sunce moga dobra prekri oblak. Da mi se bogdo ruka slomila, kad sam udario onoga sto lepo govori"
Davao je sirotinji milostinju, prizeljkujuci da se papagaju povrati glas i govor. Tri dana i tri noci je bio vrlo neraspolozen i gotovo je bio izgubio nadu. Pritiskivalo ga je stotinu briga, ocekujuci da papagaj opet progovori.
U to, prodje ispred prodavnice siromasak obucen u vrecu i obrijane glave kao tas. Najednom, papagaju se povrati glas, pa progovori i povice siromahu:
- "O celo, o celo, zar si i ti prolio djul-jag i umesao se u celavce!?"
Svi prolaznici su se od srca nasmejali na ove papagajeve reci i poredjenje.
* Postupak cistih ljudi nemeriti prema sebi. Zbog pogresnog poredjenja mnogi ljudi su skrenuli s pravog puta. Dve su vrste trske, jedne su prazne, a iz srzi drugih dobija se secer.