Preporuke za citanje - preporucite knjigu, zanimljivo stivo

Dzeronimo Stilton - Edizioni Piemme

Od seprtlje do pravog misa... za cetri ipo dana

Ja sam intelektualni tip, to jest mis. Vodim Misje novosti, najpoznatije novine na ostrvu miseva, i obozavam da pisem knjige nadahnute svojim avanturama...

Price koje se nalaze u ovoj knjizi uvesce decu u jedan novi, neobican svet. U njima se otkrivaju zanimljive avanture misa Dzeronima Stiltona i njegovih prijatelja, koji se uvek nadju u nekim situacijama, istim kao i u stvarnom zivotu. Ovom knjigom je omoguceno deci da se razonode, nasmeju i po nesto nauce. Neki ce se mozda i poistovecivati sa glavnim likom, pak neki ce ucestvovati u borbi dobra i zla i biti srecni kada dobro pobedi.

Originalan naziv ove knjige je "Da scamorza a vero topo... in 4 giorni e mezzo". Znaci knjiga nam dolazi iz Italije. Ekskluzivna prava na imena, karaktere i sve ostale elemente iz sadrzaja knjige, poseduje Edizioni Piemme. Ovo je drugo izdanje po redu. Izdavac Evro - Djunti, Beograd ciji je izdavac Novica Jevtic ujedno i generalni direktor ove izdavacke kuce.
Urednik Sanja Djurkovic. Ovim ujedno toplo preporucujem knjigu kao zanimljivo stivo.

Moj zivot - Djordje Marjanovic

Veoma važan deo mog života činili su „djokisti“, moji prijatelji - kaže Djordje. (...) Kako da ne, kada su oni bili verni pratioci svoga ljubimca gde god da je išao. Uvek ispred ulaza zgrade u koju bi ušao stajali su „djokisti“ koji su čekali svog idola. Čak i ispred njegovog stana uvek je stajala grupa koja je čekala da izadje. Pa i noću. Kad je kretao na turneje ili koncerte u mestima Jugoslavije, telefoni su bili zauzeti do usijanja, jer su se „djokisti“, često uprkos njegovim zabranama, dogovarali sa istomišljenicima iz mesta gde Djordje gostuje, da obezbede karte, gde da se nadju, ko će kod koga da spava... Stalno su bili uz svog Čoveka.

Priču o „djokistima“ i snazi veza koje je Djordje stvarao, kao i mnoge druge priče u vezi sa sjajnom karijerom kojom nas je Djordje Marjanović počastio - naći ćete u knjizi „Moj život“.

Da se radi o veličini kojoj nema premca na ovim prostorima, govori i ovih par rečenica naprijed. Čast koju su imali „djokisti“ vremena u kojem je Djordje bio u usponu karijere, možda kasnijim generacijama nije pripala na takav način, ali se zato Djordje potrudio svima nama, novoj generaciji „djokista“, ostaviti poklon, baš kao biser uvijen u mirisnu, ukrasnu maramicu, ljubomorno čuvanu u lijevom džepiću košulje, uvijek opeglanu i čistu... Poklon – u koji su stale iskrene emocije čovjeka koji je svojim osmijehom pokucao u mnoge domove, čovjeka koji je pjesmu rodjenu duboko u njegovom biću tako nesebično darovao.

Eto to je naš Djordje... U knjizi on sam, ali i uz pomoć svojih bliskih prijatelja, priča o svom djetinjstvu, služenju vojnog roka, anegdotama koje su pratile njegovu mladost, teškim gubicima, ljubavi prema babi, sestri, studiranju u Beogradu, raznošenju mlijeka, prijateljstvima, djokistima, braku sa Zlatom, braku sa Eli, i nadasve, svom najvećem uspjehu u životu: o svojim kćerima Nataliji i Nataši i sinu Marku. Da, i karijera je ono što o čemu se priča u knjizi, karijera koja je jedinstveni fenomen ne samo Jugoslavije, već i Sovjetskog saveza, to je bila ona zlatna kruna koju je Djordje ponio još kao dječak, a da je nije bio ni svjestan. Milioni prodatih ploča, mnoštvo nagrada, bezbroj iskrenih srca koja su kucala kao jedno - pečat su njegove karijere. U istoriju pop muzike svojim se glasom, stihovima, scenskim nastupom, Djordje Marjanović upisao sam, i to platinastim vezom.

O bilo kojoj vrsti ljubavi da govorimo, kažu da svaka ipak stalno traži novo, i novo, da je treba njegovati, održavati lijepom i specifičnom, osvježiti je svako malo... Svoju ljubav koju ste stvorili prema Djordjevim melodijama, koju ste godinama njegovali, ovom ćete knjigom sigurno osvježiti, ojačati, učiniti još jedinstvenijom i posebno posebnom.

Zvoneci kedri rusije - Vladimir Megre

Prelepa knjiga iz osam delova, koju zaista vredi pročitati.

1.Anastasija - Prva knjiga u seriji knjiga o "Zvonećim kedrima", govori o preduzimaču Vladimiru Megreu i njegovom trgovačkom putovanju u tajge Sibira 1995. godine, gde je bio svedok neverovatnog duhovnog fenomena povezanog sa svetim drvećem zvonećih kedrova. Proveo je tri dana sa usamljenicom koja se zvala Anastasija, koja je sa njim podelila svoje jedinstvene poglede na teme o različitostima, vrtlarstvu, gajenju dece, lečenju, prirodi, seksualnosti, religiji i jos mnogo toga.

Zatim slede:
Zvoneći kedri Rusije
Prostranstvo ljubavi
Stvaranje
Ko smo mi?
Knjiga nasleđa
Energija života
Nova civilizacija

Nadam se da cete uzivati u citanju kao sto sam ja.

Po tvrdnji Anastasijinoj, u tekst su utemeljena povezivanja slova i kombinacije reči, koje

blagotvorno utiču na čoveka

Osetiti taj uticaj je moguće, kada pri čitanju na sluh ne utiču spoljni zvuci, proizvedeni veštačkim predmetima i mehanizmima.

Prirodni zvuci - pevanje ptica, šum kiše, šuštanje lišća na drveću - pomažu pozitivnom uticaju.

Koju igru igras – Erik Bern

Transakciona analiza obuhvata teoriju ličnosti i interpersonalne komunikacije i iz nje izveden psihoterapijski metod. Krajem pedesetih godina američki psihijatar Erik Bern (Eric Berne, 1910-1970) definisao je osnovne koncepcije i postupke čime je stvorio novi psihoterapijski pravac. Po svojoj vokaciji Bern je bio psihoanalitičar, ali i učenik dva velika ego-psihologa Pola Federna i Erika Eriksona.

Utemeljitelj transakcione analize, Dr Erik Bern, autor je vrlo zanimljivog štiva pod nazivom Koju igru igraš, a koje pred vas postavlja slikovite analize ljudskog ponašanja u raznim životnim situacijama, iz čega neminovno proizlazi mnoštvo pitanja, i to onih koja postavljate prvenstveno sebi.

Bern tvrdi da su razonode i igre zamjena za stvarno življenje u stvarnoj bliskosti sa drugim ljudima i stoga na njih možemo gledati kao na neku vrstu prethodnih napipavanja, više nego spajanja, sa drugim ljudima. Prava bliskost počinje onda kad pojedinačno (obično instinktivno) programiranje postane intenzivnije, a društveno ukalupljivanje i prikrivena ograničenja počnu da se povlače. Bliskost je jedini potpuno zadovoljavajući odgovor na tzv. glad za draženjem, glad za priznanjem i glad za strukturom. A njen prototip je čin ljubavnog ispunjenja.

Knjiga Koju igru igraš logično je složena i teži zaokružiti cjelinu, ali ostavljajući dovoljno prostora čitaocima da izvlače svoje konkluzije na analitički predočenim premisama. Da bi se razumjelo zašto se “igrama” pristupilo na ovako studiozan način, autor ostavlja definiciju, u kojoj je ujedno i sadržana jasna potreba da se ovim aspektom medjuljudskih odnosa pozabavimo kroz drugačiji pristup. Po Bernu, igra predstavlja niz komplementarnih skrivenih transakcija koje se približavaju vrlo odredjenom, predvidljivom ishodu. Na površini je vidljivo da je u pitanju skup transakcija koje se obnavljaju, često na identičan način, uz prividnu vjerodostojnost iza koje se krije prava motivacija. Jednostavnije rečeno, to je serija poteza koji kriju u sebi zamku ili „štos".

Transakciona analiza je ogranak socijalne psihijatrije, a analiza igara je posebna strana transakcione analize. Praktičnu analizu igara zanimaju specijalni slučajevi koji se javljaju u naročitim situacijama. Teorijska analiza igara pokušava da apstrahuje i uopštava obilježja različitih igara, tako da je te igre moguće prepoznati bez obzira na njihov trenutni verbalni sadržaj i kulturni okvir.

Osnovi igre, tipovi, uloge, rezultat

Nužno je igre potpuno odvojiti od vještina, rituala i razonoda po dvjema glavnim odlikama: u njima se folira, i neko uvijek ućari. Teza koju autor dalje kroz tekst razvija je da vještine mogu biti uspješne, rituali efektni, a razonode isplative, ali su to sve skupa, po definiciji, poštene transakcije. One mogu da sadrže elemente nadmetanja, ali ne i sukoba; njihova završnica može biti senzacionalna, ali nikad nije dramatična. Nasuprot tome, Bern iznosi stav da je svaka igra u osnovi nepoštena, a njen ishod, ne samo uzbudljiv nego i dramatičan.

Naravno, ne smije se izgubiti iz vida da postoji i ono što zovemo nesvjesne igre, a koje igraju nedužni ljudi uključeni u dvostruke transakcije. I upravo one čine osnovni sastojak u tkivu društvenog života širom sveta. Po svojoj dinamičnosti, igre se jasno razlikuju od statičnih stavova koje ljudi zauzimaju na osnovu svojih polaznih stanovišta.

Sama upotreba riječi „igra" ne treba da navodi na pogrešan trag; ona ne podrazumijeva nužno zabavnost, pa čak ni zadovoljstvo, isto kao što ne mora uopšte oskudijevati u ozbiljnosti.

Autor kroz razvijanje svojih teza predstavlja uticaj vaspitnog procesa podizanja djeteta, kroz koji se već naziru odredjene karakteristike ličnosti odnosno potencijalna ponašanja koja će kao odrasli manifestovati u svojim odnosima sa drugim ljudima. Nadalje, autor se bavi funkcijama igara, te tvrdi da veliki dio vremena koji provodimo u ozbiljnom društvenom životu odlazi na igranje igara. Nešto zbog toga što ni nema mnogo prilika za bliskost medju ljudima u svakodnevnom životu, a nešto i zbog toga što su neki vidovi bliskosti (naročito ako su intenzivni) psihološki nepodnošljivi za većinu ljudi. Zato su igre i neophodne i poželjne, a jedino pitanje koje treba postaviti u vezi sa njima ostaje da li baš one igre koje neko igra nude najbolja rješenja za njega. To je jedan od razloga za podjelu na konstruktivne i destruktivne igre. Sve igre, pod uobičajenim društvenim okolnostima, imaju značajan, ako ne i odlučujući uticaj na sudbinu igrača.

Erik Bern zaista se potrudio pred čitaoca iznijeti stručne nalaze i mišljenja na jedan vrlo pristupačan i razumljiv način, te je tako učinio dostupnim odgovore na pitanja: kako se strukturisanje vremena i ego stanja Roditelj, Odrasli, Dijete (tzv. tripartitna shema) odražavaju na naša raspoloženja i ponašanja emitovana prema vani; šta su transakcija i transakciona draž; vještine i rituali; razonode; kako nastaju igre; koje su to tipične životne igre, i šta ih karakteriše stavljanjem u kontekst različitih odnosa (prijateljskih, bračnih, seksualnih, socijalnih i sl.) i kako su u njima uloge rasporedjene...

Ljudi biraju sebi prijatelje, saradnike i intimne partnere; analize iznesene u ovoj knjizi doprinose razumijevanju koliku ulogu u tom ličnom odabiru imaju različite igre.

Svjetski dan knjige i autorskih prava

Danas, 23. aprila obilježava se Svjetski dan knjige i autorskih prava. Ovaj datum je, nažalost, po tužnim dogadjajima ostao zapamćen u svjetskoj književnosti. Toga dana 1616 godine umrli Miguel de Cervantes, William Shakespeare i Inca Garcilaso de la Vega. Ujedno, na taj dan rodjeni su neki od najpoznatijih svjetskih pisaca, medju kojima je i Vladimir Nabokov.

Ideja proslave Svjetskog dana knjige potekla je iz Katalonije gdje se na današnji dan, na dan Sv. Jurja, tradicionalno poklanja ruža za svaku prodanu knjigu.

Svjetski dan knjige i autorskih prava obilježava se širom svijeta uz pomoć brojnih izdavača, knjižara, učitelja i stručnjaka za komunikacije. Naravno, podrška na promociji knjige i poticaja čitanja jedan je od zadataka i UN-ove organizacije za obrazovanje, nauku i kulturu - UNESCO.

Bitno je napomenuti da je Odluka o obilježavanju Svjetskoga dana knjige i autorskih prava donesena na Opštoj konferenciji UNESCO-a održanoj u Parizu 1995 godine.

Od 2001 u organizaciji UNESCO-a bira se godišnja svjetska prijestolnica knjige. Ovom su se počasnom titulom okitili Madrid, Aleksandrija, New Delhi, Antwerpen, Montreal, Torino, Bogotá, Amsterdam.

Njeno Veličanstvo Knjiga

Svako živo biće od svojih ranih dana vezano je za knjigu, počev od dječjih priča koje su nam čitane pred san, preko školskih knjiga, lektira, beletristike, do knjiga koje kao odrasli biramo po nekom svom afinitetu.

Knjiga spada u red onih prijatelja za sva vremena; u red onih koji nas neće izdati, niti se našim emocijama grubo poigravati. Njenu važnost svako od nas sigurno doživljava na svoj, vrlo intimni način. Jedno je sigurno, naša lična kultura i nadgradnja kao misaonog bića teško bi bila moguća da nije upravo knjige.

Bez obzira kakvoj vrsti štiva smo naklonjeni, način na koji eksperimentišemo izborom knjiga koje čitamo neminovno ukazuje na odredjeni put koji koristimo kako bismo na svjesnoj razini, znači spoznajno, kreirali svoja opredjeljenja, stavove, obogatili svoja znanja. Dok neke stvari usvajamo ili razmatramo, druge odbacujemo ili primamo s rezervom, činjenica je da su oba puta negdje ipak jedinstven put do same ličnosti, pa kao takvi mnogo govore o nama.

Dakle, Njeno Veličanstvo Knjiga suvereno vlada svijetom književnosti, jezika i ljudske misli; i čini to kao nijedan vladar, u tišini, blago, nenametljivo.

Dozvolite mi da se malo udaljim od samog naslova teme… danas ću vam jednostavno preporučiti knjigu; knjigu samu po sebi, onu čiji redovi i čije margine čekaju otisak baš vaše duše.

Jedi, moli, voli – Elizabet Gilbert

Autorica ovog bestselera od svojih 108 priča, podijeljenih u tri odjeljka sačinila je roman koji naziva svojim pokušajem da pronadje ekvilibrijum. Roman je satiričan i zabavan; autorica piše hrabro i izrazito inteligentno, vrlo je umiješna u svojoj prozi. Svojim kazivanjem Liz Gilbert ležerno nas uvodi u jednostavne, smjele, pa bizarne ili čudne dogadjaje; a zatim nas, kao za ruku, sa povjerenjem, vodi do opisa ličnih doživljaja u kojima ne preza da iznese sve ono što bolom boli, kao što se ne štedi ni u opisima stanja radosti i sreće onda kada se dese. Tako redom. Sve do opisa izuzetnih profila ljudi koje upoznaje na svom putešestviju nazvanom III (Italija, Indija, Indonezija).

Roman je ustvari autobiografska priča žene koja se u jednom momentu u životu nadje na ozbiljnom raskršću: povrijedjena, izgubljena, sa srušenim iluzijama o svome braku... Nalazi se u ranim tridesetim godinama, i umjesto da se zadovolji svime čime bi se inače zadovoljio neko njenih godina, njoj to nikako ne polazi za rukom. Ona ne želi da tješi sebe raznim sinonimima za uspjeh, ona želi da spozna šta je istinska sreća.

Da želi krenuti na taj put spoznaje postala je potpuno sigurna nakon razvoda i teške depresije usljed koje je prestala funkcionisati kao neko ko je, do tada, bio uzoran član društva. Iz očajanja se rodio poriv ispitati tri različita aspekta svoje prirode, koji je za sobom poveo ideju da otputuje u različite zemlje, čije će joj kulture pomoći u njenim namjerama. A namjere su bile: ispitati zadovoljstvo u Italiji, duhovnost u Indiji i ravnotežu izmedju zadovoljstva i božanskog na indonežanskom ostrvu Bali...

Svi tragamo za srećom ali poput Tolstojevog prosjaka, koji život provodi na ćupu zlata, moleći prolaznike da mu udjele koju kovanicu, nesvjestan bogatstva koje sve vrijeme leži pod njim, naše blago – naše savršenstvo – već je u nama. Ali da bismo do njega došli moramo da obuzdamo užurbanost svog uma, odreknemo se želja svog ega i udjemo u tišinu svoga srca.

Trazi i dobices

Trazi i dobices - Ester i Dzeri Hiks (Abrahamovo ucenje), naucite da ostvarite svoje zelje.

"Jedna od najdragocenijih stvari u vezi s ovom knjigom jeste sto nam Abraham nudi 22 izuzetna nacina da postignemo svoje ciljeve. Bez obzira gde smo postoji proces koji moze da nam pomogne da ucinimo svoj zivot boljim."

Ovo je stvarno jedna praktcna knjiga...

The Secret (TAJNA) - Ronda Bern

"Prenosi se vekovima, mnogi su je zeleli, mnogi vesto skrivali, neki su uspevali da je ukradu, cak su je i gubili, neki su za nju davali bogastvo...

Uceci Tajnu shvatices kako mozes imati, biti i postici sve sto zelis. Spoznaces ko si zapravo ti. Spoznaces istinsku lepotu koja te iscekuje"

Slično se sličnom raduje.

What you resist, persists.
Ono čemu se opireš, ostaje.

You reap what you sow.
Žanješ kako si posejao.

Nada je verovanje da će se dogoditi ono što ne možeš videti.
Strah je verovanje da će se dogoditi ono što ne možeš videti.

Izbor je nas.

Pri godinu dana raspao mi se život. Previše sam radila i iscrpila se, otac mi je nenadano umro, a odnosi s kolegama i voljenim osobama bili su poremećeni. U to doba nisam mogla znati da će se iz najdubljega očaja roditi najveći dar. Dobila sam uvid u Uzvišenu Tajnu, tajnu života. Uvid sam dobila iz stotinu godina stare knjige koju mi je poklonila kćerka Hayley. Tajnu sam počela pratiti kroz povijest. Nisam mogla verovati da je toliko ljudi znalo za nju. Bili su to velikani povijesti: Platon, Shakespeare, Newton, Hugo, Beethoven, Lincoln, Emerson, Edison, Einstein. U nevjerici sam se pitala: Zašto svi ne znaju za tu tajnu?? Obuzela me žarka želja da Tajnu podelim s čitavim svetom te sam počela tragati za suvremenicima koji su upoznati s njome...

Postoji i film "Tajna". U filmu jedan od koautora filma je i Ester Hiks (autorica knjige Trazi i dobices). Ove dve knjige su tesno povezane i jako su poucne.