Dve godine od kako sam savladala rad na računaru, konektovanje na internet i sve što ide uz to, nailazila sam samo na sajtove koji su uglavnom napravljeni da bi se nešto više saznalo o softverima, hardverima i tome slično, i poneki sajt na kome su bili otvoreni forumi u kojima se moglo raspravljati o raznim temama koje me nisu mnogo interesovale i uglavno isprazni razgovori i bla,bla truć.
Tražeći preko jednog sajta nešto o feng šuiju i kulturi stanovanja, slučajno sam odabrala da dodjem na sajt Inter.rs i misleći da je i to samo jedan u nizu sajtova i foruma za ubijanje slobodnog vremena, rešila da se malo ulogujem i oprobam. Nekoliko dana sam samo učestvovala u diskusijama na čat prozorčiću, jer ljudi koji tu javljaju na moje veliko iznenadjenje, vode jednu prijatnu konverzaciju, laganu, sa puno humora, dostojanstva i kulture.
Nekoliko dana samo sam se tu ubacivala i osećala se kao da vas posle duge i hladne zime obasja prvo prolećno sunce.
Tek nakon nekoliko dana, krenem da pretražujem sajt i kako sam išla od linka do linka, sve više sam se oduševljvala, što temama, što ljudima koji su pisali na zadatu temu. I tako stigoh do članka na temu "Radna mesta preko kreveta" koji je napisao gospodin Goran Aleksić. U prvi mah nisam odmah shvatila o čemu se radi, jer me je zbunilo ono brisanje adrese, i onda sam se vratila na početak i polako, pažljivo pročitala oglas, a zatim i odgovor gospodina Aleksića.
Znate, kad bi kojim slučajem, kod nas, ustanovili nagradu "Belog viteza I reda" nju bi odmah trebalo dodeliti gospodinu Aleksiću. Neznam da li gospodin Aleksić ima porodicu, ali u svom odgovoru na oglas on je stao u odbranu svih žena, ćerki i sestara koje iskorišćavaju ljudi kao što je osoba koja je dala oglas za "posao" i ja sam se oduševila odgovorom. Oduševila, blag izraz.
Kada u jednoj državi dodje do ekonomske krize, ta kriza neminovno dovodi i do pada morala koji zahvata sve segmente društva. Ali nekako taj pad morala najviše pogodi žensku populaciju. Neznam zašto, ni ko je kriv, ali je to evidentno.
Tek u zadnje vreme pojavi se po neko u medijima koji kaže da treba preduzeti nešto po pitanju iskorišćavanja žena, maltretiranja, trgovine ženama i uopšte ljudima, ali je jako malo onih koji su nešto konkretno i preduzeli. Nedostatak posla pogodio je i žene i muškarce u našoj zemlji, ali još nisam čula da je i jedna žena dala ovakav oglas kao dotični nišlija i to tako bezobrazno, beskrupulozno i arogantno, sa tako puno omalovažavanja.
Gospodin Aleksić je jedan od onih malobrojnih koji se nije libio da budućem "poslodavcu" kaže šta misli o njegovoj ponudi i izazove ga na "megdan". Gospodine Aleksiću, u ime svih majki, žena, ćerki i sestara, hvala Vam na Vašoj čovečnosti, humanosti i hristoljublju.