Inter CAFFE foto galerija - naše najlepše slike Umetnost

Sigurna kuca, za muskarce koji su izlozeni bracnom nasilju

Jedan od sticenika kuce

Zalazak sunca, sticenici kuce ovakav prizor imaju svakog proljeca

Snijeg pade na behar na voće

Na forumu imamo temu Proljeće - odbor za doček. I imamo behar u njoj, ovogodišnji, stvarni, da ne može stvarniji bit'. Proljeće i na ovom forumu diše punim plućima. Osjeti se to i po atmosferi na chatu i na temama.

Ali, jutro, petog marta dvijehiljadeosme, šest sati i deset minuta je kalendarski trebalo svrstati u ovu priču koju sam već navela, trebalo je biti još jedan novi vjesnik proljeća. Ali, avaj - nije! Kako nije, zašto nije?! Evo zašto:

Eto, nisam htjela kvariti onaj behar, on ima svoju neupitnu ljepotu. Mada, ako znamo gledati, i ovo današnje iznenađenje ima svoju ljepotu, kao u starim pjesmama... "Snijeg pade na behar na voće..."

Dotaknuta priroda Australije od strane BBR, po prvi put

evo jedan mali pokusaj , docaravanja lepote ove prelepe prirode , koju je oskrnavio zloca bbr prosle nedjelje

eto ko ugnjetava prirodu
a ovde se nesto ne uklapa u pridodnu sredinu

a evo i jedna preporuka ,gdje je najbolje prati noge , a to je na vodopadima , jer imaju neko lekovito zracenje

jos malo poznavanja prirode i drustva

a evo i moje stare prijateljice od koje ja dobijam zumbule

bbr`ov drug jedan od prisnijih

ovo je domaci guster ovde , al se mi znamo ono , pravo , pa se druzimo cesto , samo sto je on duzi nego ja sto sam visok

a ovo mi je prva komsinica , s kojom ispijam kafe jutarnje

zumbuli

zumbuli u mojoj basti

Svet se deli na dvoje

Nekako je na ovom svetu sve napravljeno za dvoje;
u parku su postavljene klupe za dvoje,
restorani reklamiraju veceru za dvoje,
pesnici pevaju o jastuku za dvoje ali,
kad imas druuuga i kad si sreeetan,
kad volis nekog, dodje treci,
a ti ostanes sam
a onda treci, treci dodje,
i onda on ostane sam,
a onda nekom ti treci budes
i onda opet sretaaan si tiii ;)

Najlepše slike iz svemirske intime

Da je igra zamišljena da zabavlja djecu, to znate jel da? A da na djeci ostaje da mijenjaju stvari, i to znate jelda? Da drugi misle za vas to vas ne smeta - navikli ste se. Da postoje zakoni jači od propisanih to ne znate, to su heroji govorili kad su bili mali.

Da je lijepo biti jak u krevetu i na pištolju, to smo čuli jel da? Da je lijepo prevariti glupljeg od sebe i to smo čuli jel da? A gledati trunku u tudjem oku, a ne vidjeti balvan u svom, i to znamo jel da? A da je hrabrost braniti sebe od drugog, a čojstvo druge od sebe, e to :)

A da su ljudi pingvini, pa kad jedan padne da ostali skaču? A da su ljudi dupini, pa da se nijemo dogovaraju? A da su ljudi ptice, pa kad odlete da zadnji svijeću gasi? A da nigdar nije, a da nekak nije i da nigdar ne bu a da nekak ne bu?

E, to se bute uvjerili.

Najviše volim pored vode da šetam, onda često zažubori i u glavi. To praćakanje kedera zapraćaka i misli, sve se uskomeša i nakon toga dogodi se kao neki predah. Kad se ponovo slegne taj moždani mulj onda sav taj inventar koji se ponovo ukaže nekako bude jasniji.

Kao po pravilu, uleti u misli neki stih ili neka melodija. Ne uvek od Azre i od Branimira Štulića, ali uvek je tu neki osećaj privatnog našeg zajedničkog razumevanja, izmedju mene i onog od koga potiče stih ili melodija. Neka svemirska intima.

Tvoja slatkost je moja slabost

Ali lepo je i po parkovima, ako nema ljudi. Najlepše je biti sam na igralištu medju ljuljaškama i klackalicama kad je kiša.

Ne smetaju meni ljudi, imam utisak da ja smetam i da ne pripadam tu. I kvarim neki prosek svojim lošim osobinama. Ne mogu sebi nikako da opristim lenjost, bio je jedan divan grafit na Karaburmi "I RIBE PRDE.", a ja sam se tako dugo kanio da ga uškljocam i nisam se nakanio. Verujem da su ga i okrečili do sada. Budale, čobani.

Emotivno

Koliko ti hteo da sakrijes to, slike i reci pokazuju da se radi o divnoj osobi koja ima onaj talent za koji drugi mogu samo sanjati, da prikazes zivot u pravom svetlu :)

Prolaznost

U vožnji sam… nešto razmišljam kraj kakvih sve predjela prolazimo. Koliko sve značenja može imati riječ 'prolaznost'... čovjek prolazi, vrijeme prolazi, život nam prolazi…

Postoje trenuci za kojima ćemo zauvijek žaliti, ne zato što su se desili, već zato što nisu mogli trajati cijelu vječnost. No, naravno, negdje u nama ostanu zabilježeni onako kako su nas se dojmili, nadju svoje mjesto u našem sjećanju, nose jedan poseban pečat, umotani u šal od svile, razumljivi samo nama, i samo nama imaju neprocjenjivu vrijednost. Kroz sjećanja na takve trenutke, postajemo svjesni koliko nam je odbojna ta 'prolaznost' i sve što ona sobom nosi.

Medjutim, postoje i „oni drugi“ trenuci, za koje se nadamo da neće nikad isplivati iz našeg sjećanja, pogotovo ne onako strašni kakvi su bili kad su nam se desili. Koliko god čovjek bio jak, neke situacije u životu ipak isplivaju na površinu, kao donešene nekom nepoželjnom plimom. Vraćaju se kao loši snovi, kao ponor, za koji nećemo da prihvatimo da nam je jednom bio boravište. Zalaskom sunca, vraćaju se jeziva sjećanja kao dželati nad našom sudbinom… isprepliću se dan na odlasku i noć u dolasku. Pročitah negdje da je čarolija istine u njenoj prolaznosti, zanimljivo… poželih da neke „istine“ zauvijek otputuju tamo negdje iza horizonta, kao što će otputovati ovaj dan na izmaku. I nikad se više vratiti neće.

(05-04-2008)

Za proljeće srca

Tebi hvala dušo
Za podstrek u danima grubim,
Za vreme poklonjeno meni,
Za radost ispunjene duše,
Za dodir neizmerne ljubavi,
Tebi hvala dušo za proleće srca.

(nepoznati autor)

Veligden Hristos Voskresna

Freska od crkvata sv. Georgija vo Kurbinovo.