Ekologija, ocuvanje i ugrozavanje zivotne okoline
Ekologija, globalno zagrevanje, ocuvanje zivotne sredine, dizanje svesti o ugrozenosti planete na kojoj zivimo su povremeno popularne teme u medijima.
Naša ogledala u koja volimo da gledamo malo uveličavaju i volimo velike teme, velike reči, pitamo se koji je smisao života, a iz sve snage žmurimo da ne vidimo da nam je dat na pozajmicu i da nam je okruženje gde smo stavljeni dato na poverenje.
Zloupotrebljavamo dar koji nam je dat da se razlikujemo od običnih životinja - moć mišljenja i razmišljanja pretvaramo u intelektualnu i pseudointelektualnu onaniju, a sam proces mišljenja na verbalne i druge akrobacije čije fanfare kažu da je dobro ono što se može dobro prodati ili uvaliti.
Svega može biti, može Drina da potekne uzvodno, može i na djubrištu civilizacije na zalasku da živi i struji u prometu ideja o čistoći, očuvanju prirode i ekologiji, ali nema niko da nam kaže šta će naša deca ili deca naše dece da rade sa našim polietilenskim bocama, konzervama, kesama, monitorima, televizorima, omotima od čokolada, optičkim miševima, tetrapakovima, zvučnicima, frižiderima.
Ne smeta mi napredak, ne mislim da treba da se vratimo nazad, na drvo, jer mislim da nismo ni sišli sa njega. Ne vidim šta je napredno u ovom svetu u kome je djubre na sve strane. Djubre oblačimo, djubretom se hranimo, o djubretu mislimo i pesme mu pevamo, jedni druge u djubre pretvaramo i sami djubre postajemo.
Kao omot od čokolade bacamo jedni druge kad proždremo i skršimo ono malo lepog što zateknemo u pakovanju. Da li znate gde je omot koji ste bacili juče ili prekjuče i šta je sad s njim? Nebitno, naravno.
Bitno je da shvatimo razliku izmedju reke, vode nošene maticom i ljudske stihije, obesti koju pogoni čopor. Nema ništa loše u tome kad se misli glavom, a ne dupetom. Ako svi voze kola, nije pogrešan ni manje vredan onaj koji ide peške. Ako svi psuju, to ne znači da je to normalno. Ako se svi kurvaju, to ne mora da znači da od toga neće poginuti. Nije hrabrost biti prvi, nego biti izuzetak.
Konkretno, nije sramota niti je pogrešno gužvati plastičnu i ostalu ambalažu, jer tako manje mesta zauzima.
Sasvim je u redu vaditi ispravljače iz utičnice kad ih ne koristite.
Većina savremenih televizora i kućnih uredjaja je glupo zamišljena jer imaju takozvani stend baj mod u kome troše struju i kada ne rade. Evropska unija je zabranila ili pokušava da zabrani proizvodnju takvih uredjaja.
I na kraju krajeva, ne treba niko da nam govori šta je čisto, pravilno, ispravno. Toliko vidimo i sami, samo treba malo hrabrosti.





