Junaci vašeg djetinjstva – popularni crtani filmovi
TV Crtani ili animirani film je žanr koji je u svom početku bio namenjen najmlađim gledaocima, da bi se kasnije pojavili i filmovi za stariju publiku. Svi likovi ovakvih serija su nacrtani. Crtani film može trajati od 5 do 30 minuta po epizodi, a postoje i dugometražni crtani filmovi koji traju kao i igrani filmovi. U poslednje vreme su popularni japanski animirani filmovi, poznatiji kao Anime ili Manga. Vremenom su mnogi strip junaci prešli iz strip forme u TV oblik i postali neki od najpopularnijih crtanih filmova.
(Izvor: Wikipedia)
To bi bila jedna uopštena definicija crtanog filma. Međutim, ja ne želim vama ovdje držati pridike o samom žanru i pravcima, te razvoju animiranog filma. Surfajući po internetu možete sami naći sve što vas zanima o crtanom filmu. Naravno, ukoliko među vama postoji neko, a da to do sada nismo znali, neko takav ko se možda (pa makar i amaterski) bavi crtanim filmom, odnosno jednom takvom formom umjetnosti, onda bi to bila jedna sasvim druga priča. Bila bih mnogo sretna, a vjerujem i mnogi od nas na forumu, ako bi nam neko iz prve ruke prenio ovdje svoja iskustva u tom radu.
Ono što sam željela otvarajući novu temu, jeste nešto sasvim drugo. Ne da se prenose tekstovi sa drugih stranica, već da se piše o nečemu što je na neki način obilježilo vaše djetinjstvo. A jedno je sasvim sigurno – ne postoji ovdje niko ko ne nosi neka svoja draga sjećanja, a koja su direktno vezana za neki crtić koji ste voljeli, u kojem ste uživali, koji vas je možda oblikovao kao ličnost. Sigurno svi nosimo u svojim srcima neke junake iz animiranih filmova, čiji, ma barem samo i imena pomen, izazove krivljenje vaših usana u šeretski osmjeh. Naravno, možete mi prigovoriti da nismo baš svi odrastali uz iste junake, ali tim više će ova tema biti zanimljivija. Makar ja tako mislim.
Živimo u vremenu u kojem je vrlo teško imati svog junaka… Danas se djeca bude vrišteći u snu… ne jednu noć, nego se ta priča ponavlja noćima i noćima. Na upit zašto su plakali u snu, dobićete odgovor, (veoma često, nažalost), ovakav: “Vidio sam vampire iz onog crtića što sam danas gledao.” Eh sad, ovo je nešto o čemu često razmišljam, i što me iznova i iznova nervira… Jedno je pitanje ko nama, odnosno našoj djeci, servira takve rogobatne stvari? Kakvi to umovi negdje smišljaju tako strašne crtiće namjenjene djeci? A drugo je pitanje, koje automatski stoji odmah iza ovog prvog, a to je: ko roditelje tjera da djeci puštaju takve crtiće. Niko, naravno. Ako već postoje nije nužno da ih dijete gleda.
Iz drugog će pitanja proizići treće, prezauzetost roditelja, nepodnošljiv životni tempo i nedostatak pažnje prema djeci?… Te hiljadu i jedno novo pitanje… Možda razvodnjavam ono što je poenta… Ali, sve su ovo pitanja za analizu psiholozima, sociolozima, vaspitačicama, ali bogami i svakom roditelju… Koliko god sam se upirala shvatiti priču koju nose ti “novi” (čitaj: nasiljem prenatrpani) crtani filmovi - nisam uspjela, i ako mi iko da neko razumno objašnjenje, ako mi iko kaže da u tim filmovima postoji neka dublja poruka (pouka) – ja mu skidam kapu.
Ovakva pitanja koja su u okrutnoj stvarnosti zaista prisutna, nekako su mi bila razlog da se podsjetimo da svaka priča ima i drugu stranu medalje. Ako je danas ovako, e lijepi moji, sad ćemo mi da pokažemo svima da se to nekad moglo i na drugačiji način.
Sve ovo pišem samo jer želim od zaborava sačuvati likove kao što su Pink Panter, Miki Maus, Paja Patak, Duško Dugouško, Tom i Džeri, Ptica Trkačica, Popaj, Oliva i Badža, Štrumpfovi i Čarobnjak iz Oza…. I mnoge, mnoge druge… Ma naša su djetinjstva bila jedna krasna oaza u kojoj su naši junaci živjeli svoje besmrtne živote (zajedno s nama)… I dok je nas, dok su živa ta sjećanja na sve njih, oni će biti razlog jednom iskrenom osmjehu na usnama i jednom iznenadnom sjaju u očima.
Imate slobodu da svoja sjećanja pretočite u riječi, u sliku, u bilo šta što će nam taj vaš doživljaj učiniti bliskim. Ko je junak vašeg djetinjstva, s kojim ste likom i njegovim dogodovštinama lijegali u krevet, kome ste se najviše smijali, koga ste posebno voljeli i zašto, s kojim se likom poistovjećivali?...
Ako postoje neke sitne anegdote u vezi s vama i junacima vašeg djetinjstva i takvim stvarima možete ponovo udahnuti dušu, evo na primjer baš kroz ovaj forum.
Ko je Mikica?
Za početak, ja ću vam otkriti šta ustvari stoji iza mog nick-a.
Svi se sjećate Miki Mausa? Ok. I sjećate se njegove Minnie (Mini)? Daaa, to je ona mala, malena sa crvenom haljinicom na bijele tufnice, s trepavicama koje sežu u beskonačnost! I da, imala je još jednu poznatu odoru, plava haljinica sa roze mašnom na glavici, i roze cipelice! Ajaooojjjj, ubitačna kombinacija… Eh, baš o toj Mini vam pričam.
Upravo tu našu dragu Mini, ja, kao djevojčica, nikad, ali apsolutno nikad nisam htjela zvati Mini. Zašto Bože, Mini? Kako Mini? Nikad mi to nije bilo jasno. Nema logike, zar ne? “Moja” logika je bila: ako je miš Miki, ona, kao mišica je mogla biti SAMO Mikica, i nikako drugačije. Ni_ka_koo! Hehe
Trebam li vam reći da sam prije sve oko sebe ubijedila da sam samo ja upravu, nego što su oni mene ubijedili u suprotno. Ne trebam, jel’ da?
Kako ta Mikica idalje živi, eto to je samo dokaz više da oni (Odrasli) ništa ne znaju. Sve znaju samo Djeca. Hihi
Sad će Mikica da vas pozdraFi, poželi dobro jutro i ugodan dan! 
Internet Content
www.inter.rs is
Klub ljubitelja