Zajednica (EU) ima nadležnost u područjima i u mjeri koju su joj dodijelile države članice prije svega osnivačkim ugovorima. Sa svakom revizijom osnivačkih ugovora države članice su sve više širile nadležnost Zajednice. To je napose uočljivo kada se pobroje sva područja u kojima je Unija do sada donijela ogroman broj propisa, a koji čine dio pravne stečevine EU (tzv. acquis communautaire).
Prema osnivačkim ugovorima u pretežnom broju slučajeva nadležnost je podijeljena između Zajednice i države članica, međutim postoje i određena područja koja su u isključivoj nadležnosti Zajednice. Budući europski Ustav taksativno nabraja područja isključive nadležnosti Unije: 1. carinska unija; 2. pravila o tržišnom natjecanju potrebna za funkcioniranje unutarnjeg tržišta; 3.monetarna poltika; 4. očuvanje morskih bioloških resursa u sklopu ribarske politike; 5. zajednička trgovinska politika.
(Više o uređenju Evropske unije na wikipedia.org)
Zašto vam ovo pričam? Galeksic je u uvodu rekao da se Farska ostrva nalaze u sjevernom dijelu Atlanskog okeana, između Britanije, Norveške i Islanda. Na karti, koja također stoji u uvodu ove teme, vidi se geografski položaj Farskih ostrva, i sve nas to može navesti na jedan krivi zaključak, koji se čini veoma logičnim, međutim – nije. Iz ovih par podataka letimično bismo zaključili da su Farska ostrva dio Evropske unije. Ali, zvanični podaci o ovim ostrvima pokazuju drukčije.
Farska Ostrva nisu dio Evropske unije, i to je eksplicitno naglašeno u Rimskom sporazumu iz 1957.godine. Farska ostrva također nisu dio Šengenskog sporazuma. Razlog tomu leži u neslaganju u pogledu provođenja ribarske politike, odnosno podjeli nadležnosti između EU i Farskih ostrva. A već smo rekli da će budućim Evropskim ustavom biti tačno definisano da je, između ostalog, u isključivoj nadležnosti Unije i očuvanje morskih bioloških resursa u sklopu ribarske politike.
Nisam uspjela naći neki pisani trag o konkretnim razlozima zbog kojih su vlasti Farskih ostrva odlučile braniti svoje more i samostalno kreirati ribarsku politiku. Možda će zeljkostar ili milicccca znati nešto više o tome.
Ali, ono što je također zanimljivo jeste inače ta zajednička ribarska politika Evropske unije. I koliko god nama, laicima, sam pojam “ribarska politika” zvučao strano i nerazumljivo, ni sam pojam, niti njegova suština nisu nimalo bezazleni. Možda u tekstu koji slijedi leže neki od razumljivih razloga zašto su Farska ostrva ostala izvan Evropske unije.
Počeci zajedničke ribarske politike sežu u 1976. godinu, kada su Uredbom Vijeća o proglašavanju ribolovnih pojasa u sjevernom Atlantiku i Sjevernome moru, države članice postigle sporazum o prenošenju svojih ovlasti u području ribarstva na tadašnju Europsku zajednicu. Zajednička ribarska politika, skrać. ZRP, (engl. Common Fisheries Policy) službeno je uvedena 25. Januara 1983. na području proglašenog isključivoga privrednoga pojasa od 200 milja od obala država članica (pri čemu je pojas od 12 milja od obale bio rezervisan samo za lokalne ribare), nakon šest godina pregovora između država članica tadašnje Europske ekonomske zajednice.
Već od samoga početka njezine provedbe bilo je jasno da je riblji fond u morima pod jurisdikcijom EZ-a ugrožen i da je potreban nadzor nad ribarenjem kako bi se spriječio prekomjeran izlov i nestanak nekih ribljih vrsta. Zbog toga je uveden sistav kvota i strogi nadzor ribarskih aktivnosti.
Središnja uloga koordinacije nastojanja da se riba očuva povjerena je nadnacionalnome tijelu, Upravi za ribarstvo Europske komisije, koja uz pomoć specijaliziranih savjetodavnih odbora prikuplja naučne i statističke podatke i dostavlja ih ministrima zaduženima za područje ribarstva, a oni svake godine zajednički utvrđuju ukupnu dopuštenu količinu izlova pojedine vrste ribe, dopuštene vrste mreža te ostale uslove koji se odnose na izlov i dopuštenu tonažu i snagu motora ribarskih brodova. Kvote dopuštenog izlova utvrđuju se za svaku državu članicu, a one ih dodjeljuju svojim ribarima. Vijeće ministara odluke najčešće donosi kvalificiranom većinom glasova svojih članova, na prijedlog Europske komisije i po savjetovanju s Europskim parlamentom. Pri tome Europska komisija nastoji slijediti preporuke regionalnih savjetodavnih vijeća za ribarstvo i naučnika.
Zajednička ribarska politika doživjela je reviziju 1992. godine, kojom su uvedena stroža pravila o kontroli broja ribarskih brodova i mjere za smanjivanje izlova ribe, a to je postao i jedan od najvažnijih ciljeva te zajedničke politike EU-a. Desetak godina kasnije, objavljena je i tzv. Zelena knjiga o budućnosti zajedničke ribarske politike (COM(2001) 135 final, 20. marta 2001.godine. Nakon koje je uslijedila opsežna rasprava o očuvanju ribljih resursa, ograničavanju ribarske flote, upravljanju, praćenju i nadzoru ribljega fonda, gospodarskim i socijalnim pitanjima, zaštiti okoliša i marikulturi. Vijeće ministara donijelo je niz podrobnih pravila i postupaka za korištenje strukturne pomoći iz zajedničkoga proračuna EU-a u sektoru ribarstva te o utvrđivanju hitnih mjera Unije za postupno smanjivanje ribarske flote u cilju očuvanja i održivoga iskorištavanja ribljih resursa. (…)
Provedba sadašnje zajedničke politike u području ribarstva započela je 2003., a njezine su glavne karakteristike dugoročni pristup, smanjivanje flote, bolja primjena pravila te veća uključenost interesnih skupina u utvrđivanje te politike. Glavni su ciljevi ograničavanje izlova i ribarskih aktivnosti, usvajanje tehničkih mjera, donošenje višegodišnjih planova za obnovu ribljega fonda te višegodišnjih planova za održavanje ribljih vrsta u granicama biološke održivosti.
Budući da su ribarske flote postale prevelike i neodržive u uvjetima stalnoga smanjivanja ribljega fonda, reforma je donijela postupno ukidanje državne pomoći za obnovu i osavremenjivanje ribarskih brodova, na način da se finansira samo poboljšanje sigurnosti i radni uslovi na brodovima. Uveden je satelitski nadzor i strogi nadzor istovara ulovljene ribe, a Europska komisija i države članice mogu uvesti i hitne mjere u slučaju ozbiljne ugroženosti eko-sistema ili ribljih vrsta u razdobljima do šest mjeseci.
(cijeli tekst o zajedničkoj ribarskoj politici možete pogledati ovdje)
Internet Content
www.inter.rs is
Klub ljubitelja