Nekdje daleku u nepoznatom okeanu, u nepoznatom vremenu, svijetlost koja prolazi kroz putujuce oblake siri svoje krake ka povrsini nemirne vode...
Pocinju da tonu u dubine gubeci svoj sjaj i otkrivajuci tek povrsinu tihog carstva..
Previse je tiho....osijecam da nas posmatraju iz tame.... ugasi lampe, ove noci putujemo u tami...- rekao je kapetan dok su talasi necujno udarali o drvenu strukturu koja je pod krilom magle putovala u nepoznate daljine...
I dalje je svijetlost zvijezda prelivala svoju ruku preko putujuceg giganta, razlivajuci svoje prste u to tiho prostranstvo i dok je svijetlost slabila, magla se kao zmija gmizala po bistroj povrsini vode, dok se njen zadah uzdizao daleku u visine, upijajuci svijetlost i tamu, i pretvarajuci ih u jedan tajanstven svijet.....
Ruka svijetlosti povlacila se od siktecih talasa, bjezeci od obuzimajuceg glasa neprobojnog maglenog zida....
Ostao je samo pogled.... iz velike dubine.... bili su posmatrani, talasi su postajali tisi, dok je napetost i strah u srcima mornara rasla..... a moral.. je nestao... talasi su se povlacili, dok je magla stezala svoj prsten oko tog sitnog predmeta, na beskrajnoj povrsini prastarog okeana.....
Kada je poslednji talas izvrsio svoj udarac, povukao se u dubine ostavljajuci za sobom tisinu.... Nedostajao je zvuk, nista se nije moglo cuti....
Mornari su nepokretno stajali osluskujuci okean.... ali ne primjecujuci nista... nestao je zvuk, nesto nije bilo u redu, nesto je nedostajalo.... voda je postala kao mracni ambis... i dalje je magla stezala svoj obruc....i onda
-Pripremite barut! SVI NA PALUBU!
Ta mracna provalija je pocela naglo da se uzburkava pod pritiskom koji se dizao iz dubine.... vjetar je pojacavao....a ispod sijenke vibrirajuce povrsine vode, pojavila se jos jedna sijenka...... more je pocelo da okrece brod svojim mracnim talasima, dok je magla postajala sve gusca.... i dalje su svi clanovi posade iscekivali, spremni na borbu......
Ispod njih je prosla sijenka..... prosla je sledeca jureci za njom..... onda je naslijedila sledeca, pa jos jedna..... dok sijenke nisu pocele da gmizu preko glava mornara...
Magla je uzimala dah iz usta.... Kroz gusti pokrivac neba vidjela se svijetlost..... tlasi su kao eksplozije izbijali iz vode, dok su sijenke preletale iznad maglenog carstva.... Kapetanov glas ponovo je izdao poslednje glasno naredjenje...... Njegov glas su progutali talasi.... sijenka je presla preko njegove glave, general je pogledao put svijetlosti...... naredjenje...
-Svi pod palubu!!- njegov promukli glas je nestao zajedno sa njim, tacno u tom trenutku kada se sijenka pod maglenim ogrtacem obrusila na njega, i odvela ga u vijecne dubine....
Svi su pogledali nagore.... samo je jedan uspio da ispuni kapetanovo naredjenje..... ostali su vidjeli.....i niko nije progovorio ni rijec..... iz dubine je izbio obris stotinak metara od broda..... njegov pogled je zracio blijedu svijetlost koja je parala maglu.... svijetlost sa neba je obasjala brod, a magla oko njega se povukla.... prosirivsi svoj prsten....
Jos obrisa je izbijalo iz okeana, okrecuci svoj pogled prema brodu....
Sijenke koje su letjele oko broda pocele su da se sakupljaju u jednu veliku tamu..... iznad broda se cuo glas.... nepoznatim jezikom je izgovarao rijeci koje su se odbijale o divljajucu povrsinu vode, nestajuci u magli.... Sijenke su prilazile brodu dok su se obrisi kao planine kretali prema ivici prstena.... njihovi glasovi su se spojili u jedan.... i gospodar tada rece.... ne plasite se.....
tu sam, da bi vam ispunio zelju..... smrtnici.... dajem vam besmrtnost... dajem vam silu okeana..... pruzam vam sansu da postanete dio vaseg zivota... postanite dio nas.... mi smo vrijeme... mi smo mijesto....
Pod svijetloscu jedan covijek tada progovori, gledajuci pravo u izvor svijetlosti.... to je bio samo lebdeci ogrtac u cijim su dubinama bile zatvorene patnja i vijecnost...rece...
-Ko si ti, da vjerujes da mozes da uzmes nasu slobodu?!
Glas je poceo da se smije sve glasnije i glasnije.... dok smijeh nije postao u rezanje obrisa koji su se priblizavali iz magle.... glas je utihnuo, a sa njim je nestajala i svijetlost.... Onda se po poslijednji put talasi uzdigose.... ja sam vasa misao, ja sam vasa strast, ja sam vasa zudnja.... ja sam vasa nada... ja sam sluga....ja donosim poruku svim smrtnicima koji zasluzuju moju ponudu... ja sam samo dio..... magla je obuzela brod, sijenke su ga obuhvatile..... poceo je da tone u beskraj okeana..... ja..... glas je nastavio... sam samo sluga... ja sam misao moga gospodara.... A VI...sjenke su sve dublje vukle brod u beskraj....CE TE POSTATI TAKODJE.... JEDAN DIO....svijetlost je poslednji put obasjala veliku bijelu ladju, koja je poslednji put zavijorila svojom zastavom, pokazujuci simbol...slobode...GOSPODAREVOG UMA...... i njegove zelje...
-Mi smo smrtnici, mi smo slabi naspram tvoje sile, mi smo izgubili nadu, ali mi cemo zauvijek imati najvazniju osobinu svakog smrtnika... MI SMO SLOBODNI!!!!- mornarev uzvik je nestao u celjustima okeana.... Cuo se samo urlik gospodareve misli....i tisina je pobijedila......
Kada je suncana zvijezda izasla na horizont.. okean je bio tih i bistar.... dok su njegove dubine ostale netaknute od bljestavog dodira.... slobode....