Sarajevo - Bosna i Hercegovina. Razglednica sa Miljacke.

Buvlja pijaca - Dario Džamonja

Sat, 15 Oct 2011 20:25:25 +0200

Autor: Mikica

Poslao: 15.10.2011 20:25

Čujem Zlaju kako u kupatilu pjeva i povraća u isto vrijeme. E, pa ni ja nisam znao da je to moguće, ali uvjerio sam se. Oči su mu kao dvije tegle paradajza: "Misliš li ti ustajati?" Pokrivam se jorganom po glavi i okrećem na drugu stranu:
"Daj, ne budali. Kakvo te ustajanje spopalo?"
"Zvao nas je komšija Miloš da dođemo u devet sati."
"Zaboravi na mene."
"Kako to da si prošle nedjelje mogao ići kod Mileta na Uskrs, a sad ne
možeš Milošu na Vaskrs?"
Potpuno sam zaboravio na to.

Kod Miloša već sjedi Šuhra, a na stolu je multietničko meze: jareća stelja, ovčetina, klempe, kajmak iz mijeha, jaja obojena korom luka... Naravno, tu je i boca štoka i boca broćanske loze - sudeći po startu, biće ovo težak dan.

Stiže i Mile. Njih četvoro su komšije već trideset i nešto godina, a sada ih Zlaja za**** da će svoj dio kuće prodati nekom Sandžakliji: "Ali, nekom finom", dodaje.

Na radiju je prenos Vaskrsa iz Pravoslavne crkve, a ja se čudim kako to da komentator nije Noka Bilić, jer nema toga šta on nije prenosio.

U dvorištu su probeharale višnje i ja se gubim među njima, razgovor do mene dopire samo kao glas, a smisao ne mogu da dokučim; Zlaja to primjećuje, pa me pita: "Je li ti to opet 'pišeš' priču?"

U jednu ruku je u pravu, jer je protekla sedmica bila prilično uzbudljiva (da ne kažem potresna) za mene: iz Engleske mi je stigla sestra (koju nisam vidio skoro četiri godine), iz Amerike Dana, Nešo i Indira (ni njih nisam vidio otprilike isto tako dugo), iz Ljubljane Dada i Pero (više i ne pamtim kad sam zadnji put vidio Dadu, ali bilo je to još prije rata), iz Austrije su tu Caki, Vesna, Zoran i Sanja (ne mogu da vjerujem da je Sanji dvadeset i šest godina - to znači da je nisam vidio već nekih devet godina...) Sve meni najdraža bića koja su mi preostala, ali ne mogu da se radujem jer mi sada, više nego ikad ranije, nedostaju moja djeca... Zato skrećem misli na nešto banalno da banalnije ne može biti: đevđir.

Trebam kupiti đevđir i obišao sam cijeli grad i svugdje imaju samo nekakve italijanske, njemačke, a koji koštaju kao "space shuttle". Idem na buvlju (zašto li ne kažem "buhlju", kad su me cijelog života ujedale "buhe", a ne "buve") pijacu kod Vaše Miskina.

Nema šta nema, ali razmišljam kome li je sve to što se prodaje potrebno i da li iko išta kupuje? Gomile rasparenih cipela po kojima se uhvatila buđ, kutije sa šarafima svih veličina, poderane gume za veš mašine, pokvareni usisivači i kasetofoni, foto-aparati, iskrivljene gramofonske ploče, stare razglednice, mlinovi za kafu kojima nedostaje ručka, olupani lonci i šerpe... sve, baš sve, ali nigdje nijednog đevđira.

Dok se probijam kroz taj krš i nesnosni vonj masnog bureka i ćevapa, naletim na brdo knjiga. Kao da su izvučene iz nekog memljivog podruma: korice i stranice su im izvitoperene, a, bezbeli, nabacane su bez ikakvog reda... Cijena za svaku je ista: pola marke. Tu su se u istom košu našli i Krleža i Andrić, Hemingvej i Gogolj, Dostojevski i Lav Tolstoj, Kafka i Žid, Golsvorti i Prust, Hamsun i Tomas Man, Šolohov i Solženjicin... i Prljavi veš Darija Džamonje.

"Knjižar", jedan starac koji nateže mlaku pivu, a čije mi se lice odnekud čini poznatim, prepoznavši moj lik na omotu, moje uzbuđenje, jer to je knjiga koju sam posvetio svojoj kćerci (Neveni, koja me rodila kao tatu), hladnokrvno podiže cijenu na petnaest maraka?! Sad se prisjećam odakle ga znam: bio je ložač u FIS-u, a ime mu je, ime mu je... Avdo - jeste Avdo!

"Daj, bolan, Avdo. Spusti to malo - mi smo stara raja iz FIS-a."
(Ali Avdo je oduvijek bio poznat po tome da zaboravlja stvari koje su se zaista desile, a sjeća se onih koje se nikad nisu i nisu mogle desiti. Tako nas je, djecu, na tribinama FIS-a uveseljavao svojim pričama o tome kako mu je Sava Kovačević umro na rukama:
"Avdo, jesi li to ti?"
"Jesam, druže komandante."
"E, sad mi je lakše. Čuvaj mi diviziju."

Ili kako je služio kao mornar na Galebu, pa jedne noći razvukao harmoniku: "Bosno moja...", a Tito izašao na palubu, suze mu potekle niz lice i zakitio ga "petakom".)

Avdo je neumoljiv; već je vidio svoju gajbu piva u mom džepu. Nevoljko vadim petnaest (zadnjih!) maraka, kupujem sam sebe.

Sve i da naletim na đevđir, nemam više para da ga kupim. Pješke se vraćam u grad i imam vremena napretek da razmišljam, da poredim sav svoj život sa tom buvljom pijacom: puno nepotrebnih stvari, otpad i smeće, knjiga koja trune u podrumu, cipela koja ne može naći svoj par, izgrebana, odrndana gramofonska ploča, farmerke bez rajferšlusa, foto-aparat koji ne može slikati, kasetofon bez tona, mlin za kafu koji ne može samljeti nijedno zrno, mlako pivo i užegli
sumnjivi burek... Sve to, a jedine stvari koju trebam - nema.

* * *

Počela je sipiti, a potom pljuštati kiša. Stavljam knjigu pod vind-jaknu, krupne kapi (a potom i grad) buše mi glavu, ali ta knjiga na mom srcu kao da me grije i ja već smišljam posvetu za svoju sljedeću knjigu, za moju drugu kćerku... Vesni, koja je... (Ima još vremena do izlaska knjige - smisliću već nešto.)

* * * * *
Na današnji dan, prije deset godina preminuo je Dario Džamonja, istaknuti bosanskohercegovački pisac, novinar i nosilac brojnih priznanju za djela iz savremene književnosti. U jednoj svojoj priči, Daco je napisao:

Svima nama, kadli-tadli, valja krenuti na "finalno putovanje", u Dženet ili Džehenem, Raj ili Pakao, svejedno. Gdje ću ja završiti nije mi dostupno znati, ali znam jedno: poći ću iz Sarajeva.

Neka je vječni pokoj i rahmet tvojoj čistoj i velikoj duši.

Slika Daria Džamonje rad je Armina Polutka.

Sarajevo ljubavi moja

Tue, 30 Aug 2011 15:09:58 +0200

Autor: majra

Poslao: 30.08.2011 15:09

Hemon kaze Sarajevo je...

Tandrkanje prvog jutarnjeg tramvaja koje odjekuje kroz prazne ulice grada;
trenutak kad se, nakon što pukne ramazanski top koji označava zalazak sunca, s Jekovca vidi kako svjetla na svim minaretima Sarajeva istovremeno zaiskre;
zvonjava crkvenih zvona u šest ujutro;
hladnoća zgrada iz austrougarskih vremena i stepenica u njima, s rubovima izlizanim od đonova koji se već više od stoljeća njima pentraju;
somun iz pekare na Kovačima;
lopte koje se valjaju u plitkim virovima Miljacke;
ljepota sarajevskih žena, koja uvijek u sebi nosi upisanu vlastitu prošlost i vlastitu budućnost, povijest prošlih i budućih mijena: u licima se mogu prepoznati kako žgoljave djevojčice, tako i zrele žene, kako djevojčuljci, tako i brižne starice;

Dodir svile

Liliana, Pozdrav iz srca Bascarsije

Vidiš, Sarajevo je srednjeg roda... Kao dete... Zaigrano... Prostodušno... Naivno...

Beograd je, recimo, Taj Beograd... Muškarčina... Švaca i galamdžija u raspasanoj beloj košulji, na hoklici pred prepadnutim svircima...

I Zagreb je Gospon Zagreb... Koketni geblovski brčići, prefrigani šmek preko jutarnje štampe... Najveću larmu podigne kad zvecne kašičicom o rub porcelanske šoljice...

Pa Gospođa Ljubljana... Snežna Kraljica... Uobražena, elegantna, racionalna...

A Sarajevo...
Lakoverno, detinjasto...
Zato ono prvo i pruža ruke...

Sarajevo ljubavi moja

Zajedno smo rasli grade ja i ti, isto plavo nebo poklonilo nam stih,
ispod Trebevica sanjali smo sne, ko ce brze rasti ko ce ljepsi biti.
Ti si bio velik a rodio se ja, s Igmana uz osmijeh slao si mi san
djecak koji raste zavolio te tad ostao je ovde vezan za svoj grad.

Bilo gdje da krenem o tebi sanjam putevi me svi tebi vode,
cekam s nekom ceznjom na svijetla tvoja Sarajevo ljubavi moja,
Pjesme svoje imas i ja ih pjevam, zelim da ti kazem sta sanjam
radosti su moje i sreca tvoja Sarajevo ljubavi moja.

Kada prodju zime i dodje lijepi maj, djevojke su ljepse ljubavi im daj
setaliste tamno uzdasima zri, neke oci plave neke rijeci njezne.
Sad je djecak covjek i zima pokri brijeg, park i kosa bijeli al otici ce snijeg
proljece i mladost ispunice tad, Sarajevo moje jedini moj grad

Dalmatinska ulica i guranje fiće

Thu, 04 Aug 2011 20:58:45 +0200

Autor: galeksic

Poslao: 04.08.2011 20:58

Sarajevo je glavni grad sveta. Za sarajlije nisam siguran, ali Sarajevo može izdržati još deset ratova i Dejtona i koječega.

Nisam o tome hteo govoriti, takvo Sarajevo ja i ne znam. Sećam se onog iz 1980 i neke. Dodješ i ne smeš pomeneš Plavi orkestar, ajme, Loša je na lošem glasu, prodana duša, komercijalista. Ćut bolan nemoj ga pominjat. Dobro, reko, neću.

Odemo u kafanče jedno, ništa specijalno, al fino onako. Dole niz ogradu se vidi Miljacka. I čekamo društvo koje stiže polako. Stiže Bule, izbacio ga otac iz kuće sinoć. Bule je puštao muziku beše glasno i stari uleteo i počelo ono, reč po reč... I stari njemu veli, ja sam nosilac partizanske spomenice, ja sam ranjen u ratu, šta si ti?! Ti ranjen??? Pa ranjen si u ledja, tvoji su te upucali!!! Ijaoooo... leteo je glavom naglavačke... al eto ima priču.

Čekamo konobara koji nema nameru da dodje. Ne voli nas zbog toga što nas zna. Sa nama sedi Bula, i tu je i Vula. Vula je duša od čoveka. Kod Vule smo spavali. Ujutru za doručak, smazali paštetu jednu. Vula nema puno, ne može ni imati, al je duša od čoveka. Vula se zapleo u kupovinu tih nekih supstanci. Par godina posle toga, našli su ga na obali Miljacke. Poz Vula, hvala ti, ljudina si.

E da.

Sedimo tako i Bule priča za starog i čekamo konobara koji namerno neće da dodje jer nas zna, društvo bi da se zeza i šali i pita Bulu, jel jes ti ono guro juče fiću. Aj kakvo ludilo. Nekom od njihovih drugara se ugasio fića na sred Dalmatinske ulice. I kad se ugasilo, poče neka frka i reč po reč : ) i tako nasta legenda - tip izašao iz fiće i gurao ga da upali. Ali... to se desilo u Dalmatiskoj. Iznervirao se i za opkladu je gurao fiću da upali uz Dalmatisku.

Dole niz ogradu se vidi Miljacka. Pogledam gore, vidi se Dalmatinska, ajme.

Slika je "hotlinkovana" sa sajta mojaslikasarajeva.net

Linkovi:
http://mojaslikasarajeva.net/ba/photos/view/1636
http://mojaslikasarajeva.net/ba/profile/user/walter - autor slike

Prvi Sarajevo Sevdah Fest

Sat, 02 Jul 2011 20:29:31 +0200

Autor: Mikica

Poslao: 02.07.2011 20:29

U Pivnici Sarajevo od 23. do 29. jula ove godine održat će se prvi Sarajevo Sevdah Fest. Radi se o festivalu koji će u potpunosti biti posvećen sevdahu i sevdalinci.

O tome šta je sevdah teško se može naći odgovarajuća riječ. Siromašan je jezik za cijeli jedan zaseban svemir kakav je sevdah. Ono što se uobičajeno čuje i zna jeste da je sevdalinka dobila ime po turskoj riječi “sevda” što znači ljubav. Turci su riječ sevda preuzeli od Arapa, a na našim prostorima je “sevda” dobila i slovo “h” na kraju, i tako postala sevdah.

Prema izvorima navedenim na BosnaFolk Sehari o nastanku sevdalinke ima više teorija. Tako npr. njemački slavist Gesseman tvrdi da je ona proizišla iz višeg sloja bh feudalstva. Drugi tvrde da je to pjesma sirotinje, naroda, "raje", koja je kroz radost i veselje, kroz muku i patnju davala oduška svojim osjećanjima. Treći opet kažu da je sevdalinka prvenstveno ženska pjesma, da su je spjevale patrijahalno vaspitane djevojke sjedeći iza mušebaka, vezući na djerdjefu na kome je svaka iglica pojačavala čežnju za dragim koji je putovao carskim drumovima, trgovao ili ratovao, dok su one čekale, sanjale, maštale i svoju čežnju pretvarale u pjesmu.

U svakoj ovoj teoriji ima nešto istine jer je nemoguće da svo stvaranje u narodnoj tradiciji potiče od jednog društvenog sloja, pa bio on viši ili niži. Ovakva pjesma mogla je da nastane kako na begovskim čardacima, tako i u sirotinjskim kućama - jer su svi živjeli u istom krugu i među istim prirodnim kulisama. S tim u vezi, postoji zapis:

Dodajem da nisam ove melodije niti ikoji njen trag našao u susjednim zemljama: ni u Crnoj Gori ni u Dalmaciji, ni u Hrvatsko, ni u Istri, ni u Slavoniji, niti u Srbiji. Mogu je, dakle, mirne duše proglasiti za čisto bosanskohercegovački specijalitet.

— Ludvig Kuba: Pjesme i napjev iz Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog Muzeja, 1906

Sevdalinka tek postaje ono što jeste kad je zapjeva pravi pjevač; nju čini interpretacija. Ta interpretacija, bilo u izvornom, bilo u novom ruhu, zna da zapljusne srce, svojom čistotom, svojom snagom i sjajem. Tako sevdalinka traje - u drhtaju skrivenom od drugih ili u suzi što se nikad od oka ne otme... tako živi - jednako bitna onima koji se je stvarali, kao i onima koji je tek upoznaju.

Zbog svega toga, Sarajevo Sevdah Fest posebna je prilika za afirmaciju sevdalinke. Za vrijeme festivala će se održati sedam koncerata, kako organizatori navode, trenutno najkvalitetnijih i najpopularnijih izvođača sevdalinki koji sevdalinku kombinuju sa drugim muzičkim žanrovima, kao što su jazz, pop, blues, pa i elektronskom muzikom.

Za sve one kojima sevdah znači ljubav, i sve ono što samo ljubav može da izatka, vrata Sarajevo Sevdah Festa otvorena su. Dobro nam došli. : )

Program Sarajevo Sevdah Festa:

Subota, 23. juli - Sevdi Mustafa Band

Nedjelja, 24. juli - Sedef

Ponedjeljak, 25. juli - Nermin Alukić Čerkez

Utorak, 26. juli - The Old Bridge (Mišo i Sandi)

Srijeda, 27. juli - Amira Medunjanin

Četvrtak, 28. juli - Vanja Muhović & Divanhana

Petak, 29. juli - Aldijana Tuzlak.

Dani Sarajeva, 19 – 23. maj 2010

Sat, 15 May 2010 20:38:04 +0200

Autor: Mikica

Poslao: 15.05.2010 20:38

U periodu od 19. do 23. maja Beograd je domaćin četvrtom po redu festivalu Dani Sarajeva. Kao i do sada, festival organizuju Inicijativa mladih za ljudska prava i Agencija za saradnju sa NVO i evropsku harmonizaciju grada Beograda.

I ove godine organizatori su se potrudili da svako nadje ponešto za sebe; biće tu i scenskih kazivanja, prikazivanja filmova različitih žanrova, pozorišnih predstava i, naravno, nezaobilazni muzički dio u okviru kojeg je predvidjeno održavanje nekoliko koncerata. Osim umjetnika, koji su nosioci cijele manifestacije, svoje aktivno učešće uzeće i gradski zvaničnici, predstavnici medija, kao i mladi entuzijasti koji već tradicionalno prate festival.

Prošle godine, treće Dane Sarajeva posjetilo je oko 5.000 ljudi. Iz Sarajeva je na festival došlo više od 250 umjetnika. O manifestaciji je izvještavalo više od 20 medijskih kuća iz BiH, dva medija iz Zapadne Evrope i 20 medija iz Srbije. Medjutim, i Inter-caffe forum ima svoj zapis sa prošlogodišnjeg festivala, dakle, kamera na licu mjesta:

Program festivala 2010 godine

Maj 2010 godine, u okviru festivala, donosi pred beogradsku publiku pozorišne predstave “Kaligula”, “Bolest porodice M” i “Ovo je Jonesku, budalo”. U Okviru filmskih projekcija planirano je prikazivanje dokumentarnih, igranih, kratkih, dugometražnih, kao i animiranih filmova. Medju njima su i nagradjeni filmovi sa regionalnih i svjetskih festivala i diplomski radovi, kandidati i dobitnici nagrade za najbolji evropski kratki film.

Izložba “Objektiv No1” u organizaciji Umjetničke galerije BiH, predstavlja temu “Sarajevo kroz objektiv: Mjesta, ljudi, trenuci”. Tema kroz koju će duh grada biti predstavljen onako kako ga vide i doživljavaju mladi fotografi, ali i oni od već izgradjenog renomea.

Muzika je ono što je davno obilježilo Sarajevo; danas možda ne postoji bogata scena kakva je postojala nekada, medjutim, idalje postoje umjetnici koji svoju kreativnost i inspiraciju nalaze u Sarajevu. Moglo bi se reći da nova generacija muzičara gradi novu sliku Sarajeva, i svojim notama ostavlja trag u vremenu. Ove godine u Beogradu će se predstaviti zajedničkim nastupom pjevačica sevdalinki Amira Medunjanin i džez pijanista Bojan Zulfikarpašić (23. maj, Kolarac 20:00); svoj solo album objavljen u aprilu ove godine sa deset sevdalinki u novom aranžmanu promoviše Damir Imamović (20. maj, Kolarac, 21:00); tu su i elektro-gitarski dvojac Basheskia & Edward EQ (20. maj, KC Grad, 22:00), kao i rok sastavi Sikter i Skroz (21. maj, Akademija, 22:00).

Pored brojnih DJ-eva, posebno iznenadjenje festivala biće prvi sarajevski boy band Dvadesetorica, sačinjen od, kako njegovi članovi kažu „dvadeset mladića upitnog talenta“. Njihovi su nastupi uživo kompletan šou program, gdje mjesto nadju svakodnevni problemi običnog gradjanina, muzika, ironija, parodija, razne strane života ogoljene, naravno, kroz tipičan sarajevski humor... U svakom slučaju, Dvadesetorica su snažan izvor pozitivne energije; u okviru festivala nastupaju 19. maja, u Studentskom kulturnom centru (22:00).

Kompletan program Dani Sarajeva može se pregledati na oficijelnom sajtu festivala.

Noćno vijeće – Dževad Karahasan

Sun, 27 Sep 2009 16:06:06 +0200

Autor: Mikica

Poslao: 27.09.2009 16:06

Simon piše pismo svojoj supruzi Barbari, inače Njemici... mada zna da to pismo nikad neće poslati; ono je, izgleda, potrebnije njemu samome, nego njoj... Nakon dvadesetpet godina Simon se vraća svojim korijenima, i nanovo proživljava svaku sitnu radost kojom nastoji izvući na površinu nekadašnjeg sretnog i nasmijanog sebe. Koliko će mu u tome pomoći i hrana, kao neodvojivi dio jedne kulture i, bez sumnje, nešto što "govori", jasno se vidi iz dijela Simonovog pisma:

Draga Barbara,

šteta što te ovdje ništa ne pamti. Da si bar jednom bila ovdje, sve bi te pamtilo i željelo, kao što te pamtim i želim ja, a tada bi mi bilo mnogo lakše jer ne bih više bio sam. U opštoj čežnji za tobom, moja izdvojenost i moja samoća bi se naprosto izbrisale i ja bih bio normalan dio svijeta koji te želi i čezne za tobom jer te pamti. (Je li moguće jedno bez drugoga? Tebe pamtiti, znači za tobom čeznuti i željeti te, zar ne?) Nemoj sada složiti lukavu facu i u sebi me nazvati dijalektičarom, kako činiš svaki put kad misliš da nešto mutim. Ne mutim, vraški te trebam. A osim toga, jeo sam maloprije sjecani burek.

Sigurno sam ti mnogo puta govorio o razlici izmedju sjecanog i običnog bureka, o tome koliko je ta razlika nama Bosancima važna i o tome da će svaki Bosanac nakon prvog zalogaja znati koji od dva moguća bureka jede. Ponekad mislim da je razlika izmedju sjecanog i običnog bureka za Bosance toliko važna da je usporediva s onim temeljnim razlikama na kojima počiva svijet, kao što su razlika izmedju dana i noći, ljeta i zime, muškog i ženskog. Naime, razlika izmedju običnog i sjecanog bureka je razlika izmedju puke hrane i gastronomske umjetnosti koja je istovremeno hrana i poruka kojom se može izražavati ljubav, nadahnuće, poštovanje, a u svakom slučaju je znak truda i poštovanja. Obični burek je održavanje života, sjecani je pokušaj da se životu doda smisao jer se sjecanim burekom govori. Sjecani burek se, naime, pravi za one koje se poštuje i voli, za koje se ne žali trud i vrijeme, za one kojima se to želi reći i pokazati.

Burek je kao što znaš, pita s mesom. Meso se pomiješa s crvenim lukom, a onda se rasporedi po jufki, zamota u jednu vrstu crijeva od tijesta, složi po tepsiji u formi spirale koja kao da se bezuspješno trudi da postane krug, pa se onda peče. U obični burek se stavlja faširano meso, u sjecani meso koje se sjeckalo rukom. Kad ti ovako objašnjavam, osjećam nelagodu jer znam da bez direktnog iskustva ne možeš shvatiti pa ni zamisliti kako je velika razlika izmedju ove dvije varijante jednog jela. (Uzgred rečeno, slično je s kromipirušom, drugom vrstom pite koja u bosanskoj gastronomskoj kulturi ima gotovo amblematsku vrijednost. Krompirušu s rendanim krompirom poslužujemo onima koji su nam ravnodušni, recimo ljudima koje ne poznajemo ili onima koje želimo samo nahraniti jer im više nemamo šta poručiti. A za one koje volimo, one kojima imamo šta reći i s kojima želimo komunicirati dodirom, trudom, emocijama, kao i za one koje posebno poštujemo, pravimo krompirušu za koju krompir sjeckamo rukom. Svojom rukom.) Kako je moguće da jedna nevažna tehnička pojedinost, kakva je obrada mesa, proizvodi tako ogromnu razliku? Za Bosance su, naime, obični i sjecani burek gotovo dva različita jela.

Pametni ljudi su našli jedno tehničko, dakle, razumu prihvatljivo, objašnjenje. Mašinska obrada mesa je naprosto suviše gruba za ovu namjenu, ona ocijedi iz mesa njegove sokove i tako mu oduzme karakter. Meso samljeveno u mašini je bez sokova i zato bez posebnosti, ono je nekakva uopštena namirnica od koje se može preživjeti ali ne može uživati, nešto što donosi korist ali ne može donijeti i radost. U sjecanom bureku je, naprotiv, meso koje je birala i u komadiće sjeckala ljudska ruka, i to ruka onog čovjeka koji nije žalio vremena i truda da izabere i pomiješa najbolje do čega je mogao doći. Ona ruka koja je čopkala najslasnije komadiće mesa uza samu kost i miješala ih sa skupim mesom iz buta, koja je to oplemenjivala začinima i umekšavala, miješala s lukom i mijesila, razvlačila jufku i rasporedjivala sve to po njoj – ta je ruka svojim burekom nešto poručila tebi koji burek upravo jedeš. Ona je uostalom nekako prisutna u bureku koji je za tebe napravila, ne možeš ti svojom rukom satima obradjivati nešto a da u tom ne ostane trag te ruke i nekakvo sjećanje na nju. Zna se kome se i kada pravi sjecani burek, zna se kada i kako se kazuje nekome da se mahsuz za njega napravio sjecani burek, zna se... Sve se zna, nije slučajno bosanska kultura proizvela čitav složeni sistem pravila koja odredjuju kada se, kome i kako pravi koje jelo.

Ali nisam htio o tome, htio sam ti govoriti o tome da svaki normalan Bosanac kod prvog zalogaja zna jede li obični ili sjecani burek, rendanu ili rezanu krompirušu. Zamisli kakvo se čulo okusa mora imati, da bi se to moglo! Kako jaka i kako organska mora biti veza izmedju čovjeka i njegove gastronomske kulture, da bi on mogao tako brzo i pouzdano prepoznavati razlike. O tome sam ti htio govoriti i o poštovanju koje osjećam za tako osjetljiva čula. Nema toga bez viševjekovne tradicije, bez intenzivnog dodira čovjekovog s tom svojom tradicijom, bez rafiniranosti koju stvara spoj ova dva uslova."

Poglavlje: Hljeba bez igara, str. 274.-277.

15. Sarajevo Film Festival, 12.-20.august 2009

Sat, 08 Aug 2009 10:43:08 +0200

Autor: Mikica

Poslao: 08.08.2009 10:43

Sarajevo Film Festival, ove godine petnaesti po redu, u periodu od 12. do 20. augusta, donosi 232 filma iz 53 zemlje, koji su rasporedjeni u 13 programa. Kao i svake godine, filmovi se prikazuju na više lokacija, počevši već od prijepodnevnih sati, a projekcije završavaju muzičkim dogadjajima koji traju do duboko u noć. Ovogodišnji Festival specifičan je i po velikom broju akreditiranih gostiju, te predstavnika medija iz 35 zemalja svijeta.

Što se tiče gostiju koje privlače posebnu pažnju, organizatori SFF-a su potvrdili dolazak slavnog holivudskog glumca Mickeyja Rourkea. Za posljednju noć festivala planirana je projekcija filma "Hrvač", a tom prilikom će se glumac predstaviti festivalskoj publici. Zajedno s njim dolazi i režiser ovog filma Darren Aronofosky.

Uz Mickeyja Rourkea u Sarajevu će se pojaviti i Kerry Fox, koja je glumila u filmu "Dobrodošli u Sarajevo" iz 1997. godine, a ovaj put ćemo je gledati u ostvarenju "Nevrijeme" režisera Hans-Christana Schmida u kojem su uloge ostvarili mnogi bh i glumci iz regije.

Kao jedan od posebnih gostiju dolazi i Stellan Skarsgard (poznat po ulozi u TV seriji "Bombi Bitt Och Jag", 1968), glumac koji će ove godine imati “ulogu” kustosa Fondacije Katrin Cartlidge. On će u okviru gala večeri Katrin Cartlidge Fondacije predstaviti ovogodišnju dobitnicu stipendije Juanitu Wilson. Katrin Cartlidge britanska je glumica koja je preminula iznenada ubrzo nakon okončanja Osmog Sarajevo Film Festivala, pa je u znak sjećanja na život i djelo ove renomirane glumice osnovana Katrin Cartlidge Fondacija, koja za cilj ima ohrabrivanje mladih umjetnika na njihovom stvaralačkom putu. Zadatak fondacije je da u vidu jednogodišnje stipendije podrži rad umjetnika potičući njihovu nezavisnost, jedinstvenost i integritet duha koje je Katrin Cartlidge tako snažno izražavala cijelog svog života. Kustos ima ulogu da godinu dana traga za novim talentom, osobom kojoj će biti dodijeljena ova stipendija.

Gillian Anderson, američka glumica predavač je na 3. Sarajevo Talent Campusu. Sjajna glumica svjetsku slavu stekla je ulogom Dane Scully u kultnoj TV seriji DOSJEI X, koja joj je donijela mnoštvo nagrada i priznanja, među kojima su Zlatni globus, nagrade Emy i Screen Actor Guild, ali i titulu jedne od najpoznatijih glumica današnjice.

SFF ugostiće i Andreu Arnold, dobitnicu Oskara, koja će publici u okviru programa Heineken Open Air predstaviti svoj film "Akvarij", koji je premijeru doživio na proteklom Filmskom festivalu u Cannesu, gdje je osvojio nagradu žirija.

Takmičarski dio programa za igrani film

Svake godine tradicionalno najveću pažnju privuče Takmičarski dio programa za igrani film, u okviru kojeg će ove godine biti prikazano deset filmova, od kojih su šest rediteljski prvijenci, a ostvarenje koje će otvoriti ovaj program je film "Kenjac“ Antonija Nuića, bosanskohercegovačkog reditelja. Takmičarski program igranog filma ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala ponudit će dvije svjetske, četiri međunarodne i četiri regionalne premijere.

Kroz ovaj program filmski se autori takmiče za prestižnu nagradu Srce Sarajeva, koja je dosadašnjim laureatima otvorila vrata u svijet filmske umjetnosti. Tome sigurno doprinosi i sastav žirija, koji okuplja eminentna imena i profesionalce iz svijeta filma. U ulozi predsjednice žirija ove godine naći ćemo Mirjanu Karanović, srpsku glumicu, koja je publici poklonila mnoštvo nezaboravnih uloga, kako kroz film, tako i kroz pozorište.

Ostali članovi žirija su: Benedek Fliegauf, reditelj iz Mađarske, jedan od vodećih mađarskih filmskih stvaralaca novije generacije; Christian Jeune, direktor filmskog odjela Cannes Film Festivala iz Francuske, svoje bogato iskustvo i stručnost stekao je radeći godinama za vodeći filmski festival u svijetu, Cannes Film Festival; Anamaria Marinca, glumica iz Rumunije, pažnju publike i kritike skrenula je ulogom u britanskoj TV seriji "Sex Traffic" Davida Yatesa, za koju je osvojila nagradu BAFTA za najbolju glumicu 2005.god. i Wieland Speck, direktor programa Panorama Internacionalnog filmskog festivala u Berlinu od 1992. godine.

Vodič kroz Sarajevo Film Festival, kao i Program dostupan je na oficijelnoj stranici SFF-a.

Muzička dešavanja tokom SFF-a

Nakon što se završe projekcije filmova, idemo dalje. Kuda? To zavisi od muzičkog ukusa i trenutnog raspoloženja... Na primjer, možete otići na neki od slijedećih muzičkih dešavanja:
*Dom Mladih, u okviru Heineken Music Stagea:
- 12.08. - Cubismo
- 13.08. - Aleksandra Radović
- 14.08. - Colonia
- 15.08. - Dubioza kolektiv i Dvadesetorica
- 16.08. - Prljavo kazalište
- 17.08. - Bombaj štampa
- 18.08. - Darko Rundek & Cargo Orchestra
- 19.08. - Tbf i Zoster
- 20.08. - Ljiljana Butler i Sar e roma.

*Klub Tito, Festival elektronske muzike "United Moves Festival":
- 13.08. - Umf Opening Night
Richard Grey (UK)/Swag Records, Wiggle
ARI/Prodavnica Zvuka, dFk Hughes
Srleone/Prodavnica Zvuka, dFk Hughes
Bonjasy/B-Booking
E.D. Regga/The Club

- 14.08. - Recon Warrior Meets Queens Of Minimal Techno
Marko Nastić (SRB)/Recon Warrior, Jesus Loved You
QUEENS OF MINIMAL TECHNO:
Victoria Rebeka (SLO)/Underground Connections
Miss Sunshine (CRO)/Manual Music, Stolen Moments
Alex Monster (SRB)/Punkt Von Stricht, Traffica
Borgie/Adriatiko Recordings

- 15.08. - Breakin’ Night With Drum & Bass Master
Borgie/Oscilator, Adriatiko Recordings
Zlijay/Oscilator, te inostrani drum & bass DJ (T.B.C)

*Klub Sloga:
-14.08. - House party "Back 2 House" - Marshall Jefferson/MN2S
Vanja S-Cream/DISC-TEC
DJ Nino/DISC-TEC
DJ Woodie/DISC-TEC
Kee Boo/DISC-TEC
Focho/Dom Mladih Resident

- 15.08. - Vatra

*Coloseum:
- 14.08. - Marko i Boban Marković Orkestar

*Skenderija:
-15.08. - DJ Playa (Dejan Rakic)

Devet dana posvećenih filmu, kratkom, igranom, dokumentarnom, animiranom, dječijem… i tako redom; slažući kolaž od filmske projekcije, muzike, kafice, šetnje imate priliku malo drugačije uživati u augstovskim danima. A utisci? Pa…

Film jest – ili bi to barem trebao biti – sličniji muzici nego običnoj fikciji: stalna progresija stanja i osjećaja. Tema, ono što se krije iza tih emocija i njihovo značenje, sve to dolazi kasnije" - Stanley Kubrick

Dario Daco Džamonja – Jedna sarajevska priča

Sun, 10 May 2009 19:32:59 +0200

Autor: Mikica

Poslao: 10.05.2009 19:32

Dario Džamonja (18. januara 1955 - 15. oktobra 2001) sigurno je jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pripovjedača. Prepoznatljiv po jedinstvenom i neponovljivom stilu, začetnik jedne nove vrste književnog stvaranja: do bola realističnog, gorko-komičnog i što je najvažnije sasma istinitog. Daco jeste ono što jeste upravo zato što ga je Sarajevo oblikovalo; jedini grad koji je bio i ostao njegova vječita hrana i fascinacija.

Cjelokupnu atmosferu grada i vremena u kojem je živio znao je tako jasno oslikati riječima. Toliko precizno da čitajući njegove priče tačno osjetite miris drveća u ulici kojom prolazi, ustajali vazduh malenih kafana u koje zalazi, zvuk grebanja gramofonske igle sa ploča koje se lagano vrte u polutami sobe. Svaki korak, svaka riječ stavljena u njegovo pero, kao i svaki suspregnuti uzdah prava su oda jednom gradu i jednom vremenu. Sarajevo, dok postoji neće moći iskazati u dovoljnoj mjeri niti postupcima niti riječima sve ono što duguje ovom Velikom Pripovjedaču, i nadasve Sjajnom Čovjeku.

Nisu njegove priče prosto autobiografske, te su priče mnogo više od toga: one su istiniti tragovi uklesani u sjećanja sarajevske raje, cijela jedna biografija Sarajeva slikana srcem čovjeka koji je sarajevskoj raji pripadao, ne „ko fol“, već svim svojim bićem. Daco je neko ko je samo u Sarajevu mogao disati, i samo se po sarajevskom vazduhu mjerilo njegovo trajanje.

Uspijevao je pripovijedajući stvarati kolaže od sna, želja, htijenja; kolaže od ljubavi, životnog iskustva, sitnica koje su mu djeca podarila; kolaže od pustošenja, bola i ljudskog jada koji je gasio u svakoj ispušenoj cigareti.

Priče koje je dijelio s nama nalik su otvorenom Dnevniku, koji samo prijatelji dijele jedan s drugim, i to samo ponekad. Daco je to dijelio, s kim drugim, no sa svojom „rajom“. I kad se uzdizao do zvjezdanog neba, i kad je padao u bezdan, i kad je dobivao i kad je gubio, bio je samo Sarajlija, ništa više. Nikakva druga niti drugačija kvalifikacija njemu nije trebala. Tvorac „svoje“ ideologije jednog novog reda, borac za istinu do posljednjeg dima cigarete, zaljubljenik u svoj grad i ispisivanje svog i njegovog trajanja i istrajavanja – to je naš Daco.

Urbana sarajevska svakodnevnica prerasta u svojevrsni mit. Dacine su pripovjetke činjenice uzidane u temelje Sarajeva, Dacine su riječi zalog za vječnost grada na obalama Miljacke.

Istinski sarajevski duh koji nam je utisnuo u svoje redove, poput poruke u boci plovi ulicama Saraja; ispliva često u skritom uglu sobe, u samoći, među četiri zida… tu je, uvijek i zauvijek.

U jednoj svojoj priči, Daco je napisao: „Svima nama, kadli-tadli, valja krenuti na "finalno putovanje", u Dženet ili Džehenem, Raj ili Pakao, svejedno. Gdje ću ja završiti nije mi dostupno znati, ali znam jedno: poći ću iz Sarajeva.“ Što bi rekla sarajevska raja, to je samo jedna od potvrda o kakvoj se „gromadi“ od čovjeka radi.

Stoga, mišljenja sam da s posebnim pijetetom, Dario Džamonja, treba da ima svoje počasno mjesto u svakoj priči o Sarajevu.

U nastavku slijedi jedna Dacina pripovijetka.

Tice u glavi – leptiri u gnijezdu

Kad sam tek počeo raditi u jednoj fabrici u Americi, na prsa su mi prikačili (kao i drugim radnicima) karticu s imenom - tako se ne gubi koja sekunda na upoznavanju, a izbjegava se i to da zaboravite nečije ime.

Zato je Tim samo ponosno, kao da je Shakespeare, lupno sebe po prsima, a prvu šansu sam imao progovoriti s njim na "lunch-pauzi" - meni je to vrijeme, bezbeli, koristilo da sažmarim što više cigareta, a svim ostalim da u sebe potrpaju hranu koju su donosili od kuće, jer i to je itekakva ušteda.

Prvo pitanje, koje mi je Tim postavio nije bilo "odakle sam", "kako je u Bosni", nego jedno koje sam najmanje očekivao:

"Zašto leptiri ne pjevaju k'o ptice?"

"I beg your pardon?"

"Zašto ne pjevaju kao ptice - isto su šareni?"

Tražio sam pomoć sa strane, ali, ostali su žvakali svoje sendviče i nisu vadili čepove za uši - svi smo bili obavezni da ih nosimo da ne bismo oštetili sluh i tužili fabriku za hipten dolara.

(Nikad se nisam mogao naviknuti da mi nešto viri iz ušiju, kao što se nikad nisam navikao ni na vilicu, jer se uvijek osjećam kao da mi je neko strpao đon u usta.)

Slegnuo sam ramenima:

"Valjda zato što nemaju kljun. Ni glasnice, pa mogu samo mahati krilima."

Vrlo brzo sam se sprijateljio s njim, jer, osim što je imao pticu - ma, ne pticu, nego kondora u glavi, Tim je bio obrazovan i načitan čovjek i nikad nismo pričali o tome šta ga je skrenulo na put rezanja kragni u fabrici, dok je njegova žena mašinski inžinjer u istoj fabrici, a djeca su im u hemijskoj industriji...

Pošto je osmi smrtni grijeh u Americi pitati, makar i najboljeg prijatelja ili rođeno dijete za platu, ne znam koliko je zarađivao, ali, s obzirom da smo radili isti posao - to mora da je bila crkavica.

A, i što jest - jest, vazda su me "pasle" budale.

Ako je tramvaj s Ilidže pun k'o šibica, naći će se neki sumatnik, koji će stati baš pored mene i cijelim putem do grada mi se derati u uho "šta mu se desilo na poslu, da to ne može više tako", itd., itd.

Ako sam se vraćao kući, pretrpan kesama s pijace (pošto moja žena to ne zna raditi, ja to radim bolje od nje), kod Vječne vatre bi mi obavezno prišao papak da me pita koliko je sati...

Na Rembrant trgu u Amsterdamu, u ljetnjoj sezoni je svaki dan bukvalno milion ljudi, a ja vidim kako se nekakav "hipi", kao kobac ustremio pravo na mene i, ne znam djeluje li ovo uvjerljivo, pita me za pet guldena - na našem...

U New Yorku je to sasvim neuobičajeno, jer nema raskrsnice da vam ne priđu neki klepećući konzervom i, ako vam je, kojim slučajem prozor bio otvoren, brzo ga spuštajte, jer znaju biti ljuti, vrlo ljuti, ako nisu dobili onoliko koliko su smatrali da je "fer".

U Americi je prošenje zabranjeno - ali sve dok gledaš svoje, k'o džoja prodaješ neke češljeve i značke, nisi agresivan - to prolazi.

Sjećam se jedne bakice iz Madisona - zvali su je Angel, što je i bila, koja bi svako jutro napunila torbicu novčića istresajući parking aparate kad bi im istekao rok.

Strpali su je u ludnicu ili starački, jer šta ona ima raditi nečiji tuđi posao (to jest - državni).

U Sarajevu je živa legenda Aba, koji nikad nije pružio ruku, ali je zato uvijek bio "k'o lampa".

Njegovu funkciju je sad preuzeo Miki, legenda FIS-a; on i njegova čuvena rečenica:
"Miki, jesi li vidio Pimpeka u "Kvarneru"?"
"Jesam."
"Sta radi?"
"Pije vino."
"S kim?"
"S kiselom."

U Beogradu je svoj sistem razvio Brana Petrović.

U Francuskoj, kod Ive, prišlepao bi se kojem od imućnijih pisaca, popio pića kao hala, a onda Vidosavu Stevanoviću, Momi Kaporu, Rajku Nogi, Danilu Kišu, Mirku Kovaču... tražio "pozajmicu", i to redovno upisao u neki blokčić.

"Danilo Kiš - milion", "Vidosav Stevanović - milion," i tako redom...

Otišao bi tad na željezničku stanicu, pitao šta će pojesti i popiti (malu meku i solo pasulj, što je sve ukupno koštalo dvije banke), vadio onu sveščiću iz džepa i samo križao ljude kojima je dužan: "Sad više nisam dužan Danilu."

Zeli Ćerimagiću je samo trebala povratna karta do Trebinja, a onda je kod Ibre i Fadile (vino, loza, janjetina, duhan - sve domaće) prodao usput još i neku sliku u Dubrovniku...

Sve više tica u glavama, sve više leptira u tuđim gnijezdima, sve više prosjaka, a sve manje onih koji bi im udijelili...“
****************

O Džamonji će svakako bolje pričati priče koje nam je divanio, no sve ono što ja ikad pokušam ili uzmognem reći. Ali, evo za sami kraj jedna skica iz njegova života: osim priče, bio je zaljubljenik i muzike, i to naravno, prvenstveno, čaršijske, one sarajevske. Indexe, za koje je rekao jednom zgodom da su u „Sarajevu više nego Beatles-i“, uvijek je rado slušao i hvalio. Uz Indexe je mnogo uživao, ali, iz samo njemu znanih razloga, prepričavaju oni s kojima se družio, oči su mu znale zasuziti pri slušanju njihove Balade…

„...kad ne bude mene, kada dođu drugi dječaci ko ja…“

I… doći će drugi dječaci. Tačno.
Mada... ne ko ti, dragi Daco.
rip

Dani Sarajeva u Beogradu, 14-17maj 2009

Fri, 01 May 2009 12:44:43 +0200

Autor: Mikica

Poslao: 01.05.2009 12:44

Festival Dani Sarajeva u Beogradu, ove se godine održava po treći put, i to u periodu od 14. do 17. maja. Radi se o kulturno-umjetničkom festivalu u organizaciji Inicijative mladih za ljudska prava Sarajevo i Gradske uprave Grada Beograda, odnosno Agencije za saradnju sa nevladinim organizacijama i evropsku harmonizaciju Beograd.

Festival traje četiri dana, a za to vrijeme beogradska publika moći će da se upozna s kulturnom scenom Sarajeva, u programu će se naći predstave u izvedbi sarajevskih pozorišta, filmovi predstavljeni na Sarajevo Film Festivalu, izložbe i performansi umjetnika iz ovoga grada. Sarajevski muzičari održaće više koncerata pred beograđanima; između ostalih, koncerte će održati Damir Imamović Trio (koji će imati i sevdah radionicu) te Dubioza kolektiv; a nastupiće i beogradski i sarajevski DJ-evi. U okviru festivala održaće se i javni paneli o aktuelnim zajedničkim temama koje povezuju Srbiju i Bosnu i Hercegovinu (sloboda kretanja i bezvizni režim, sloboda medija i izražavanja i sloboda udruživanja i opredjeljivanja).

„Festivalski program je osmišljen tako da sarajevski umjetnici pruže jasnu sliku različitih aspekata svoga grada i života u njemu“, izjavio je Nihad Penava iz Inicijative mladih za ljudska prava. U okviru Festivala nastupiće ukupno oko 300 umjetnika iz Sarajeva.

Za ljubitelje pozorišta, Festival je u program uvrstio predstavu “Zvijer na Mjesecu” Mostarskog teatra mladih (dvije izvedbe), "Mortal kombajn" predstavu Narodnog pozorišta iz Sarajeva, zatim predstavu Sarajevskog ratnog teatra SARTR “Budućnost je u jajima” i “Vremenski tunel” Pozorišta mladih. Od filmova bit će prikazani dokumentarci “Nebo visoko, zemlja tvrda”, “Esma 55 min“, “Vjernici”, “Antipropaganda“, “Demokracija u prijevodu“, “Dijagnoza SBH“, “Informativni razgovori“ i “Tri”.

Mlada sarajevska umjetnica Ajna Zatrić predstaviće svoj rad "Urbani kalendar", koji kroz 12 ideja i različitih poruka doprinosi savremenom umjetničkom identitetu Sarajeva.

Dani Sarajeva otvaraju se 14.maja izložbom “5 sarajevskih fotografa” – organizator je Tarik Samarah. Festival se zatvara u nedjelju, 17. maja performansom na Sebilj česmi na Skadarliji.

Festival „Dani Sarajeva“ odvijat će se u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, Ateljeu 212, Centru za kulturnu dekontaminaciju i u Domu omladine.

Bogato osmišljen program pravo je zadovoljstvo kako za umjetnike i goste iz Sarajeva, tako i za beogradsku publiku. Iskustva iz prethodnih godina govore da se saradnja umjetnika iz dva grada nastavlja tokom cijele godine, da pripreme programa uvijek prate i teme koje su prepoznate kao važne; organizatori s obje strane nastoje kroz umjetnost govoriti o problemima s kojima se mladi susreću, nastoje ukazivati na rješenja, koja mogu dugoročno otvoriti put za napredak, posebno na polju kulturne saradnje, partnerskih projekata i zajedničkih nastupa. Obzirom da se radi o mladim umjetnicima, kreativnosti neće faliti, pa tako ni obostrano zadovoljstvo neće izostati. Mostovi su lijepi i stameni samo kad stoje na podjednako jakim stubovima.

Sarajevo „Sarajevska zima“, 7. - 28. februar 2009

Sun, 01 Feb 2009 17:20:49 +0100

Autor: Mikica

Poslao: 01.02.2009 18:20

Međunarodni festival Sarajevo „Sarajevska zima“ ove godine obilježava svojih 25 godina postojanja, što je ujedno svojevrsni jubilej, jako značajan za grad. Prije svega, jubilarni festival će se održati u znaku 25. godišnjice XIV Zimskih Olimpijskih igara; kroz programe Festivala biće obilježeni još neki značajni datumi u istoriji umjetnosti. Naime, 2009.godina je godina Haydna, dvadeseta godišnjica pada Berlinskog zida, 70. godišnjica Guernice i Umjetničke zajednice „Collegium Artisticum” iz Sarajeva. Umetnost sama po sebi jeste vrijedna da ju se slavi i veliča svaki dan, pa i ovako velikim festivalom međunarodnih razmjera, a pobrojani događaji samo su dio programske šeme ovogodišnjeg Festivala.

Koliku ulogu festival ima u kulturnom miljeu, ne samo regije, već Evrope i svijeta pokazuje i podatak da je „Sarajevska zima“ bila organizator X Bijenala mladih umjetnika Mediterana i Evrope 2001.godine i osnivač Asocijacije čije je sjedište u Briselu, a koja je okupila hiljade umjetnika iz 48 zemalja Evrope, Afrike i Azije.

Internacionalni festival Sarajevo „Sarajevska zima” dobitnik je značajnih međunarodnih priznanja i najznačajnije nagrade grada Sarajeva a to je „Šestoaprilska nagrada Sarajeva”.

„Sarajevska zima“ je jedan od utemeljivača nove kulturne mreže jugoistočne Evrope pod nazivom SEF (South-eastern European festivals), utemeljivač je Asocijacije CCC „Kreacija kulturnog kapitala“ sa sjedištem u Strazburu, član je Evropske asocijacije festivala (Gent), Evropskog kulturnog foruma (Brisel), Međunarodnog društva ISPA (Nju Jork), Međunarodnog Instituta za teatar i umjetnost (Madrid).

Prva sezona Sarajevske zime realizovana je od 21. decembra 1984. do 6. aprila 1985. godine. U toku 1.113 dosadašnjih dana Sarajevske zime izvedeno je više od 3.080 različitih predstava i izložbi sa gotovo tri miliona posjetilaca i isto toliko učesnika. (kns.ba – Udruženje za kulturu Novo Sarajevo)

„Sarajevska zima“ svake je godine koncepcijski osmišljena. U osnovi zamišljena je kao tradicionalni susret umjetnika i građana svijeta.

„Organic Art Life“

photo: sarajevskazima.ba

Organizacijski tim Sarajevske zime je tokom 2008.godine aktivno radio na pripremi dešavanja ovogodišnjeg festivala. Pozvani su brojni umjetnici i kulturne institucije da se prijave za učešće na jubilarnom, 25. izdanju festivala. Program Sarajevske zime obuhvata teatarsku, muzičku, filmsku, video art, vizuelnu umjetnost, kao i projekte koji prezentuju kulturno nasljeđe, panel diskusije, literarne i muzičko-poetske večeri, te dječiji program i Međunarodni konkurs za mlade na temu “Organic Art Life”, koji ima za cilj afirmaciju stvaralaštva mladih.

"Organic Art Life" tema je pod kojom će od 7. do 28. februara ove godine biti održano 25. izdanje Međunarodnog festivala Sarajevo "Sarajevska zima". Počasni gost Festivala bit će Češka Republika, predsjedavajuća zemlja Evropske unije. Organizator je Međunarodni centar za mir, član Evropske asocijacije festivala i internacionalnih organizacija za kulturu i umjetnost u Evropi i svijetu.

U okviru Sarajevske zime održat će se i drugi Međunarodni ekološki festival “Eko oko”, s tim da je datum održavanja predviđen za mart mjesec, i to od 1. do 9. marta. Također, dijelom festivala je i Međunarodni Vinski festival od 19. do 21.februara posvećen velikom kulturnom projektu Evrope „Vinski putevi“.

Programi festivala, kao i svake godine do sada, održavat će se u pozorištima, muzejima, svim slobodnim galerijama i koncertnim dvoranama u gradu, i naravno na olimpijskim planinama, ali i u drugim bh gradovima.

Osnovna ideja jubilarnog festivala je da pokaže, kroz raznovrsne programe, organsku vezu između umjetnosti i života. Iz te ideje izveden je i naziv festivala „Organic Art Life“. Festival „Sarajevska zima“ je, između ostalog, i posvećen promociji Evropske godine inovacija i kreativnosti 2009, pod motom “Imagine. Create. Innovate”. (info.bar.ba)

Festival se otvara svečanim koncertom Sarajevske filharmonije 7. februara u Narodnom pozorištu Sarajevo, te svečanostima otvaranja na trgovima i olimpijskim planinama.

Jubilarna „Sarajevska Zima“ ove godine nam predstavlja umjetnike iz cijeloga svijeta, a na temelju selektovanih programa prispjelih direktno putem aplikacija ili na prijedlog kulturnih institucija, ambasada i ministarstava kulture u svim oblastima stvaralaštva.

Duh olimpijskog grada

Period je ovo kad Sarajevo živi jedan puno bogatiji život od onog svakodnevnog. Galerije su prepune posjetilaca, odlazimo s posla pravo na izložbu, nerijetko se to pretvori u dvije izložbe, nakon kojih slijedi predstava u nekom od pozorišta. Najnormalnija je stvar da se sva događanja tokom Sarajevske zime komentarišu na javnim mjestima, pa u tramvaju čujete kakav je koncert sinoć bio ovdje ili ondje...

Kako tokom avgusta Sarajlije žive za Sarajevo Film Festival, tako se tokom februara mjeseca sjedine sa Sarajevskom zimom. Ukoliko se slučajno ili namjerno budete obreli u Sarajevu, neka vas put odvede i do ponekog muzeja, galerije, pozorišta ili koncertne dvorane. Pustite da vas ponese duh olimpijskog grada.

Veza između umjetnosti i života je neraskidiva; to je nešto što je trajna kategorija - jer kako umjetnost izvire iz života, tako život ponire u umjetnost.

Sarajevo je glavni grad planete

Wed, 28 Jan 2009 18:50:44 +0100

Autor: galeksic

Poslao: 28.01.2009 19:50

Zagreb je prolupao definitivno, Beograd je truba, a Sarajevo je glavni grad planete.

To je fakat.

Da nije, ne bi se otimali o njega.

Crvena Jabuka - Ima nesto od srca do srca

Oči tvoje boje nade zaspati mi ne daju. Zadnji komad mira krade ta suza na jastuku. Ima riječi koje bole - skloni ih sa usana. Kada stvari krenu dole, samoća krug zatvara.

Ima nešto od srca do srca - neka tanka nit, koja čini naše snove, a ne da se dirati.

Ti si moja rijetka ptica. Kako da te ostavim? Bez tvog tijela, bez tvog lica kao da ne postojim. Ima stvari koje trebaju, a nikad se ne dese. Neke druge opet ne daju lako da se dokuče.

Razglednica sa Miljacke

Sun, 16 Nov 2008 19:17:05 +0100

Autor: Mikica

Poslao: 16.11.2008 20:17

Slanje razglednica skoro da je postalo nešto ravno apstrakciji; no, ja ću iskoristiti ovu temu da vam pošaljem od srceta jednu razglednicu sa Miljacke.

I kao što priliči slanju razglednica, neću da pričam puno. Poslužiću se samo stihovima Keme Montena o Sarajevu, koje našarah na pozadini. ; )

Ima jedan planet - zemlja
i na njemu čudan grad,
rodjen prije 500 ljeta
poput teška zlatna cvijeta,
u večernji klonuo je hlad,
nadvio se nad njim mjesec mlad,
mjesec mlad.

Sarajevo, ti si česma
zaledjena na sred grudi.
mjesto vode teče pjesma
što napaja srca ljudi.
Rodjen prije 500 ljeta,
poput teška zlatna cvijeta,
u večernji klonuo je hlad,
nadvio se nad njim mjesec mlad,
mjesec mlad.

Jadranka Stojaković

Tue, 04 Nov 2008 20:45:31 +0100

Autor: Mikica

Poslao: 04.11.2008 21:45

Pričati o Sarajevu je nemoguće, a da se u tom razgovoru ne spomene kantautorica Jadranka Stojaković, žena zbog koje su mnogi došli u Sarajevo, žena koja iza sebe ima bogatu karijeru, neko ko nosi duh Sarajeva, bez obzira na mjesto na kojem obitava.

Rođena je 1950.godine u Sarajevu, tu i počinje njena muzička priča, pričana notama, taktovima, otkucajima srca, nemirom jedne tople duše, priča u koju su utkane emocije jedne posebne žene. Jadranka Stojaković bila je i ostala diva naše muzičke scene.

Jadranka je završila Likovnu akademiju u Sarajevu, a pohadjala je i studije filozofije i psihologije. Muzičku karijeru započinje u grupi Kombo 6. Prvi put je samostalno nastupila 1968. godine na Festivalu “Mladi pjevaju proljeću”. Svirala je akustičnu gitaru i usnu harmoniku izvodeći pjesme koje su žanrovski najbliže bile zabavnoj muzici. Njen ujak, trombonista Vukašin Radulović, poveo ju je sa svojom grupom na koncerte po Njemačkoj i Norveškoj. Svirajući materijal zasnovan na blues, jazz i country muzici u inostranstvu je ostala pune tri godine, najčešće nastupajući po klubovima.

Nakon povratka u Sarajevo, počinje solo karijeru izvodeći pretežno svoje akustičarske kompozicije. Obzirom na njenu senzibilnost bilo je samo pitanje vremena kad će se publici obratiti i sevdalinkom. A kada se okušala u toj muzičkoj sferi velikom dijelu publike bilo je jasno šta ta žena nosi u sebi i kolika je njena unutarnja snaga. Pjevala je takodjer i stare gradske pjesme u novijem muzičkom aranžmanu, ali – u sve što je radila utkala bi raskošnu ljepotu svog glasa, a stare pjesme bojila svojim novim i bogatijim bojama.

Jadranka Stojaković je oduvijek bila više nego svestran umjetnik. Nisu samo pjesme: Što te nema, Sve smo mogli mi, Ruža, Čekala sam, Ja vidim sjaj i druge ono po čemu je ona prepoznatljiva. Autor je brojnih šansona i šlagera objavljenih tokom sedamdesetih i osamdesetih godina. Ona je takodjer pisala primjenjenu muziku za televiziju (Dječije emisije Televizije Sarajevo), te i poznatu uvodnu temu 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine.

A upravo su 14. Zimske olimpijske igre pridonijele njenom odlasku u Japan, prsti sudbine ili nešto treće, manje je važno, no, ona od 1988.godine živi i radi u Japanu. Ali, to ne smeta da često dolazi u Sarajevo, nedavno je imala koncerte u Podgorici i Beogradu, snimila spotove u Zagrebu i Puli, i na tim putovanjima srela stare prijatelje, oživjela neke drage uspomene.

Jadranka Stojaković nije neko čija se karijera razvila munjevitom brzinom, ona je neko ko radi polako i pažljivo, ispitujući sopstvene granice, tražeći svoje najdublje emocije kako bi ih podijelila sa svojom publikom. Tako je to bilo tokom njene muzičke karijere u Sarajevu, tako je danas u Tokiju.
Njena karijera u Japanu nije imala lak i ujednačen uspon. Za dvije decenije njenog boravka tamo uspjela je izdati sedam albuma, često nastupa u jazz klubovima, dvoranama japanskih gradova i u inostranstvu, samostalno ili s tradicionalnim umjetnicima, nekad i sa videoartistima. Ne treba zaboraviti da se sve ove godine nije prestala baviti slikarstvom. Tako još uvijek u dvogodišnjim periodima pripremi seriju umjetničkih slika i napravi izložbu za japanski kulturni milje.

Ona je uspjela napraviti razne oblike saradnje izmedju umjetnika Japana i umjetnika sa područja Balkana. Na japansku muzičku scenu nije otvorila put samo sebi već i onima u kojima je i ona sama prepoznala kvalitet. Već sada postoji velika vjerovatnoća da će sljedeće godine Damir Imamović sa svojim trijom biti njen gost na koncertu u Tokiju.

Što se tiče njenih nastupa za 2009.godinu možemo je očekivati na koncertu povodom manifestacije “Sarajevska zima”, plan je da Jadranka nastupi sa svojim japanskim bendom "Space lab", osnovanim 2002.godine; a zatim slijede i koncerti u Zagrebu, Banjaluci i Beogradu.

Njen novi album “Baby Universe”, sniman je u Njemačkoj, i radeći taj CD ostvarila je saradnju sa Miroslavom Tadićem, koji trenutno živi u Los Angelesu, ali i sa brojnim drugim muzičarima. Promocija albuma je u toku. Ali, ja ću ipak ovdje ostaviti jednu stariju pjesmu "Nedovršeni valceri".

Dani muzike, od 24. do 26. oktobra Sarajevo

Fri, 17 Oct 2008 14:37:27 +0200

Autor: Mikica

Poslao: 17.10.2008 14:37

Dani muzike, dvorana Zetra od 24. do 26. oktobra, Sarajevo - manifestacija je koja se ove godine sastoji od dodjele godišnje muzičke nagrade Indexi, solističkog koncerta Josipe Lisac i koncerta grupe Van Gogh, proglašenje „100 vječnih“ te brojnih promocija i sajamskih sadržaja.

Prvog dana manifestacije 24. oktobra biće upriličeno proglašenje „100 vječnih“ rock i pop pjesama i albuma u izboru publike, koja već dvije godine glasa za kandidate preko web stranice www.100vjecnih.ba a sluša ih u redovnoj istoimenoj emisiji na talasima BH radija 1. Nakon proglašenja, Josipa Lisac uz svoj bend će imati solistički koncert. Ovo bi bio njen prvi nastup u jednom velikom koncertnom prostoru u Sarajevu nakon puno godina, i za njega vlada izuzetno veliko zanimanje publike, jer su njeni fanovi godinama čekali jedan ovakav veliki koncert. Ulaznice su u prodaji po sljedećim cijenama: za parter 15 KM, za tribine 20 KM i za VIP lože 25 KM (znači, oko 7, 10 i 12 Eura).

Drugog dana, 25. oktobra, biće dodijeljena nagrada "Indexi", takodjer u Zetri, a u muzičkom će programu, između ostalih, nastupiti Hladno pivo, TBF, Van Gogh, Laka, No Rules i grupa Pro Arte. Ulaznice za ovaj program koštaju 10 KM (5 Eura).

Dani muzike završavaju se koncertom Van Gogha u nedjelju 26. oktobra. Ulaznice za ovu večer su 12 KM (6 Eura).

Za one koji planiraju prisustvovati manifestaciji sve tri večeri, organizator je obezbijedio i paket-ulaznice po cijeni do 25 KM (12 Eura). A za one van Sarajeva, rezervacije je moguće obaviti putem telefona na broj: ++ 387 33 555 495.

Pošto je preostalo nekoliko dana do proglašenja "100 vječnih", još uvijek, ukoliko to želite, imate priliku glasati za svoje omiljene pjesme ili albume i tako direktno uticati na konačne rezultate koji će biti objavljeni 24. oktobra.

Glasanje za godišnje nagrade Indexi 2008 (za produkciju iz 2007) još traje, a ove godine su, uz stručno glasačko tijelo, uključeni i fanovi koji svoj glas mogu upisati na portalu davorin.ba. Glasovi fanova će na kraju biti dodati ocjeni profesije, dakle zajednički će odlučiti o dobitnicima godišnjih nagrada. Ovdje samo treba da napomenem da se, prije nekoliko godina, ustanovljena nagrada „Davorin“ preimenovala ove godine u nagradu „Indexi“. Osim godišnjih nagrada biće dodijeljena i neka posebna priznanja. Ono što se do sada zna jeste da će Josipa Lisac biti proglašena za "rock ikonu" regije, dok će jedna od najslavnijih sarajevskih pop grupa, Pro arte, koju je 1967. osnovao Đorđe Novković, biti upisana u "Hall of Fame". Riječ je o projektu kojeg priprema Direkcija manifestacije u sklopu jednog od svojih primarnih zadataka, a to je – afirmacija najvećih muzičkih vrijednosti domaće scene.

Tisuću razloga za ljubav. Tisuću razloga za smijeh. Dok zatvaram oči, ja otkrivam novi svijet...

Sarajevo vas čeka otvorenih vrata kako bismo zajedno otkrili nove svijetove i kroz muziku spoznali nove dimenzije. ;)

Jazz Fest Sarajevo, od 5. do 9.novembra 2008

Sat, 04 Oct 2008 12:19:39 +0200

Autor: Mikica

Poslao: 04.10.2008 12:19

Jazz Fest Sarajevo je medjunarodni muzički festival, dvanaesti po redu; ove godine se održava od 5. do 9. novembra. Organizovan u pet programa, koji će obuhvatiti ukupno šesnaest koncerata.

Učesnici dvanaestog Jazz Festa Sarajevo

Dianne Reeves, ove godine otvara Sarajevo Jazz Fest nastupom na glavnoj sceni; radi se o umjetnici koja je četiri puta nagradjivana nagradom Grammy. Nakon nje, nastupa američki pijanist Brad Mehldau, sa svojim triom, francuski bubnjar Manu Katché sa svojim projektom Playground, Omar Sosa kubanski kompozitor i pijanista sa svojim kvartetom pod nazivom Afreecanos. Festival se zatvara takodjer na glavnoj sceni nastupom norveške umjetnice Susanne.

Solo Stage predstavit će britanskog umjetnika Djanga Batesa, genijalnog kompozitora koji osim pijanističkim umijećem na nastupima osvaja i neodoljivim humorom. U okviru Solo programa nastupaju još holandski umjetnici bubnjar Han Bennink i pijanista Misha Mengelberg, koji će takodjer nastupiti i na Strange Fruits Stageu u okviru Misha Mengelberg Quarteta. Dave Douglas, član ovog kvarteta je američki trubač, koji će nastupati u Pozorištu mladih još jednom ali tu sa svojim triom čiji su članovi Mark Feldman i Scott Colley.

Solo Stage će predstaviti i projekt holandskog trubača Erica Vloeimansa Gatecrash te švicarsko-austrijski trio Depart.

Groove Stage 12. Jazz Festa Sarajevo ove će godine biti organiziran u Domu mladih, a predstavit će dva DJ seta – Jazzanove i Nicole Contea.

Ono što je novina dvanaestog Jazz Festa je program pod nazivom Next Generation. Ovaj program je zamišljen predstavljanjem dvaju koncerata koji će se održati u Domu policije. Radi se o koncertu Damira Imamovića, koji otvara ovu scenu 5.novembra. Drugi koncert je koncert Amire Medunjanin 6.novembra. O Damiru Imamoviću mislim da nema potrebe išta govoriti, on je već si napravio mjesto u srcima muzičkih sladokusaca, a Amira Medunjanin je umjetnica sa perfektnim glasom, jedan specifičan ženski vokal koji će, nadam se, i kroz ovu promociju naći put do publike. Široj javnosti poznata je po saradnji sa bendom Mostar Sevdah Reunion. Svojim je vokalom obogatila nekoliko njihovih pjesama. A ove godine na Jazz Festu nastupa sa svojim bandom.

Ovaj medjunarodni festival je festival već prepoznatljive estetike i značajan toponim na karti jazz festivala. Svojom odličnom organizacijom, pažljivo biranim gostima i njihovim originalnim nastupima, festival svake godine biva sve bolji i bolji i u par novembarskih dana skupi na jednom mjestu puno publike iz cijelog regiona.

Najzvučnija imena

Možda od svih imena koja nastupaju na festivalu, ipak kao najzvučnija stoje imena: Dianna Reeves i Django Bates. Uvodni koncert koji je predvidjen za Diannu Reeves će biti sigurno jedan od najznačajnijih tokom festivala. “Čudesan glas, jedan od najljepših kojim se jazz može pohvaliti. Snažan, intiman, pun emocije, sa zapanjujućim opsegom.” (Boston Globe)

Dianna Reeves - The Man I love

Druga muzička veličina je Django Bates. Muzičar za kojeg se često kaže da je potpuni genijalac. Na solo koncertima osim fantastičnog muzičkog ugodjaja publici pruži i odličnu zabavu svojim humorom i nevjerovatnom kreativnošću. Svira sve i svašta, od klavira do saksofona napunjenog vodom.

Django Bates - Three Architects Called Gabrielle

Medijska pratnja festivala - plakat

Na kraju bih samo spomenula plakat koji će pratiti ovogodišnji Jazz Fest, jer zaista smatram da je kvalitetno uradjen i da “na duhovit i kreativan način vizuelno komunicira sa svojom publikom”. Djelo je kreativnog tima agencije Communis iz Sarajeva, na čijem su čelu dizajneri Ajna Zlatar i Goran Lizdek.

Pored plakata juče je predstavljen i prateći štampani materijal za koji je ilustracije učesnika i ove godine uradio Dragan Rokvić. Ove ilustracije i kompletan program Jazz Festa Sarajevo dostupni su na zvaničnoj web stranici festivala, preko koje je takodjer omogućena i rezervacija ulaznica.

Dodijeljene nagrade na 14. Sarajevo Film Festivalu

Wed, 27 Aug 2008 18:14:28 +0200

Autor: Mikica

Poslao: 27.08.2008 18:14

Svečanom ceremonijom dodjele nagrada 23.augusta u Narodnom pozorištu Sarajevo zatvoren je 14. Sarajevo Film Festival.

Nagrade

Ono što je uvijek najzanimljivije na festivalima jesu nagrade dodijeljene u takmičarskom dijelu programa.

Žiri takmičarskog programa ove godine je bio u sastavu: Nuri Bilge Ceylan, reditelj iz Turske, Hugh Hudson, reditelj iz Velike Britanije, Marija Škaričić, glumica iz Hrvatske, Michael Weber, direktor Match Factory iz Njemačke i Deborah Young, umjetnički direktor Taormina Film Festivala (SAD/Italija).

Srce Sarajeva za najbolji film je nagrada koju je dobio film pod nazivom „Buick Riviera“ u režiji Gorana Rušinovića. Film je radjen kao koprodukcija Hrvatske, BiH, Njemačke i SAD.

Specijalna nagrada žirija otišla je u ruke austrijanca Klausa Handla, režisera za film „Mart“.

Srce Sarajeva za najbolju glumicu dodijeljeno je Ayci Damgaci za ulogu u turskom filmu „Moj Marlon i Brando“.

Srce Sarajeva za najboljeg glumca je nagrada koju ovu godine dijele dva glumca Leon Lučev i Slavko Štimac za svoje uloge u filmu „Buick Riviera“.

Mimo takmičarskog dijela programa vrlo su značajne još dvije nagrade. To su Srce Sarajeva za najbolji film cjelokupnog festivala i Specijalna plaketa žirija.
Za ove nagrade žiri su sačinjavali: Michael J. Werner, kopredsjedavajući Fortissimo Films, SAD, Jay Jeon, selektor Pusan Film Festivala, Koreja i Šejla Kamerić, umjetnica iz Sarajeva.

Srce Sarajeva za najbolji film dobio je bosanskohercegovački režiser Ivan Ramadan za film „Tolerantia“.

Specijalne plakete žirija dodijeljene su filmovima „Bdijenje“ u režiji Timura Makarevića (BiH) i „Znam“ u režiji Jan Cvitkoviča (Slovenija, Madjarska).

Posebno priznanje Srce Sarajeva je priznanje koje se dodjeljuje za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti te za podršku Sarajevo Film Festivalu. Odbor SFF je ove godine odlučio to priznanje dati producentici Cat Villiers. Dobri poznavaoci filma iz regiona sjetiće se da je upravo ona bila producentica nagrađivanih filmova iz naše regije kao što su „Poslije kiše“ Milča Mančevskog i filma „Ničija zemlja“ Danisa Tanovića, koji je 2002.godine osvojio Oscara za najbolji strani film.

Posjetioci su nakon svakog filma imali priliku da ocijene ono što su odgledali. Ti su se glasovi publike skupljali sve do samog kraja festivala. Konačna lista od deset filmova, koji su dobili visoke ocijene, izgleda ovako:
1. Privedite osumnjičene - 4,78
2. Tragač - 4,76
3. Posjetilac - 4,60
4. Put u Meku - putovanje Muhamadda Asada - 4,59
5. Traktor, ljubav i rock n' roll - 4,57
6. Estrellita - 4,57
7. Svijet je velik a spas je iza ugla - 4,53
8. Happy go lucky - 4,47
9. Jar city - 4,39
10. Snijeg - 4,32

„Sarajevo grad filma“

Četrnaesti SFF imao je i jedan poseban projekat pod nazivom „Sarajevo grad filma“. Nosioci projekta su SFF i Sarajevo Talent Campus. Formiran je poseban fond za realizaciju projekata mladih filmskih autora i profesionalaca, učesnika Sarajevo Talent Campusa. Inicijativa, pokroviteljstvo i pomoć je pristigla od izvjesnog broja zvaničnih institucija BiH te Ministarstva kulture i sporta R Hrvatske.

U ovaj projekat je odabrano pet kratkih filmova mladih talentiranih autora.
Stručni žiri se odlučio za: Alena's Journey, reditelj Karoly Ujj-Meszaros iz Madjarske; „The roof“, reditelj Matija Debeljuh iz Hrvatske; „Sarajevo spring“ (ili „Nekako s proljeća“), reditelj Nikolina Barić iz Hrvatske; „See you in Sarajevo“, reditelj Vanja Sviličić iz Hrvatske i „Shopping“, reditelj Alen Drljević iz BiH.

Premijera svih pet kratkih filmova održana je 17. augusta, a kasnije tokom Festivala ti su filmovi prikazivani neposredno prije projekcija igranih filmova.

Ja sam imala priliku pogledati jedan od njih, to je kratki film „Sarajevo Spring/Nekako s proljeća“ za koji sam kasnije čula od prijatelja koji su vidjeli i ostale, da je ipak najbolji u ovoj kategoriji kratkog filma. U svojih 15 minuta film je sažeo toliko sarajevskog duha da je to prosto nevjerovatno. Sama Nikolina Barić, kao reditelj filma je izjavila:

U Sarajevu, popiti kafu znači puno više nego samo se probuditi... Koliko je nekad teško opustiti se i uživati u onom što vidite oko sebe? Ovo je priča o duhu Sarajeva i njegovoj jednostavnosti života. Sve što vam treba su šoljica kafe i dobro društvo...

Upravo ovaj kratki film je prethodio projekciji turskog igranog filma „Tri majmuna“ reditelja Nuri Bilge Ceylan-a. Ova dva filma su jedino što sam uspjela odgledati. „Tri majmuna“ je prilično teška jedna priča o životu običnih ljudi iz predgradja, neimaštini, depresiji i vrlo čudnim psihičkim stanjima u koja zapadaju otac, majka i sin kao glavni likovi u filmu. Film ustvari vrlo jasno pokazuje da jedno zlo nikad ne dolazi samo, da neke stvari poput ubistava, zatvorske kazne na koju otac biva osudjen, dugova i sl. neminovno moraju ostaviti traga u odrastanju njegovog devetnaestogodišnjeg sina. Koliko će kobne posljedice proizvesti jedan nepromišljeni postupak majke, dok se otac nalazi u zatvoru - niko nije mogao ni naslutiti.

Film je oslikao tipičnu životnu dramu bez imalo došminkavanja. Ono što se može zamjeriti jeste možda dužina filma, radnja je u pojedinim scenama pomalo razvučena bespotrebno, ali se mora odati priznanje za odličnu fotografiju i jednu primjerenu dozu humora ubačenu povremeno tek da neke situacije postanu posve apsurdne. Prosječna ocjena bi bila četiri.

Jedna od karakteristika četrnaestog SFF je i to što je imao zvanično svoju simpatičnu muzičku podlogu. ;)

Sve u svemu, ako bi se komentarisao SFF u cjelini kao važan kulturni dogadjaj, onda bi se organizatorima ove godine mogla uputiti svaka pohvala za uradjeni posao. O kvalitetu prikazanih filmova ne bih se usudila govoriti, nisam ih sve vidjela, ali sudeći po broju posjetilaca, cjelokupnoj pozitivnoj atmosferi i komentarima ljudi koji su redovno sve propratili, bilo je više nego dovoljno da mnogima 14. SFF ostane lijepa uspomena na ljeto 2008.godine.

Drazen Ricl Zijo - car pare i magle

Sun, 24 Aug 2008 06:28:38 +0200

Autor: galeksic

Poslao: 24.08.2008 06:28

Dražen Ričl - Zijo, rodjen 1962. Sarajevski gitarista, glumac i komičar, nadrealista, jedan od pokretača novog primitivizma, frontmen grupe Crvena jabuka.

Neke zvezde se ugase pre nego zasijaju punim sjajem. Zijo je bio zvezda u usponu od koje se tek očekivalo da zasja, ali se iznenada ugasila - stradao je u saobraćajnoj nesreći 18. septembra 1986 godine. Na putu ka Mostaru kod Jablanice, Fiat 500 u kome su bili Zijo, basista Aljoša Buha i ritam gitarista Zlatko Arslanagić je udario u kamion. Aljoša Buha je preminuo na licu mesta, a Dražen Ričl je prebačen u Beograd, na VMA. Bio je u komi do 1. oktobra 1986, kada je preminuo.

Iza njega, ostaje legenda koju je zajedno sa drugarima stvarao i stvorio. Zijo je "najbrža ruka srednje Bosne, uključujući i zajednicu opština Tuzla - car pare, magle i ostalih vremenskih nepogoda".

Tako ga je na koncertima najavljivao Mirko Srdić, poznatiji pod umetničkim imenom "Elvis Dži Kurtović".

Foto preuzet sa Leksikon-yu-mitologije.net

U toj Jugoslaviji, koje više nema, a koja je tih osamdesetih godina još uvek slovila kao "nova", se uvek nešto dešavalo što prati cela zemlja. I najčešće je pažnja javnosti kružila izmedju tri grada - Sarajevo, Zagreb, Beograd. Povremeno i sporadično su se "oglašavali" i Ljubljana, Split, Rijeka, Skoplje, Pula, Dubrovnik.

Sarajevo je u to doba prosto isijavalo nove stvari. Bregović je lansirao novi zvuk, pojavila se Top lista nadrealista - serijal koji je bio vrlo atraktivan i popularan, zatim pokret Novi primitivizam, kao i veliki broj vrlo značajnih grupa - Valentino, Kongres, SCH, Plavi orkestar, Zabranjeno pušenje, Bombaj štampa i drugi. Isidora Bjelica je u svom stanu, u Sarajevu, napravila žurku i skandal o kome su pisale sve jugoslovenske novine.

Dražen Ričl se našao u centru dogadjanja i bio je vrlo produktivan - učestvovao je u Top listi nadrealista i u novonastalom pokretu Novi primitivizam, kao gitarista grupe Elvis Dži Kurtović i njegovi meteori, a nakon toga, 1985 godine osniva poprok grupu Crvena jabuka. Pravo je čudo koliko je Zijo života spakovao u tih par godina i onda je zablistao u Crvenoj jabuci. Album im je producirao Japa iz Splita, legenda iz grupe Metak i sve pesme su bili hitovi. Tako nešto se pre toga dogadjalo samo Bijelom dugmetu.

Bilo je to osveženje, Dražen je bio pitom, duhovit, lepuškast i kreativac. I pokazao je da se može biti duhovit bez da se bude neozbiljan, i da nije neophodno biti primitivan da bi se bilo nov, već da je to stvar ličnog opredeljenja ili raspoloženja.

Na stolu su prazne čaše, rakija se popila. Gdje li nam se jutros budiš, ko te snenog pokriva? Ovdje je baš sve po starom - znaš kad sića natjera da pazimo, razvlačimo sve do prvoga.

Sjetimo se onda tebe u toplim noćima kada stari svirč onu tvoju zasvira. I pjeva...

Dirli, dirli, dirlija - nemoj dizat graju. Para ima hadžija i za sitnu raju.

Tvoje lice gledamo samo na slikama, daj navrati bar na tren, popij jednu s nama. Sjetiš li se i ti nas u toplim noćima, kada stari svirač onu tvoju zasvira. I pjeva...

Dirli, dirli, dirlija - nemoj dizat graju. Para ima hadžija i za sitnu raju.

http://en.wikipedia.org/wiki/Drazen_Ricl
http://en.wikipedia.org/wiki/Crvena_jabuka

Sarajevo Film Festival, 15-23 august 2008

Thu, 07 Aug 2008 18:37:23 +0200

Autor: Mikica

Poslao: 07.08.2008 18:37

Gale je već na početku teme ostavio link prema Sarajevo Film Festivalu, koji slovi za jedan od najatraktivnijih i najznačajnijih dogadjaja u BiH. Ove godine će to biti Četrnaesto izdanje, koje će se održati od 15. do 23. augusta.

Sarajevo Film Festival međunarodni je filmski festival koji, evo 14 godina zaredom, predstavlja igrane i dokumentarne filmove iz cijelog svijeta. Akcenat SFF-a je naravno i na promociji domaćih filmskih ostvarenja i noviteta, kao i promocija filmova iz cijelog regiona. I to je sigurno jedan od njegovih prepoznatljivih kvaliteta.

Da bi jedan film ušao u užu selekciju SFF-a kao regionalni projekat treba imati i potencijal za kino distribuciju, i uz to biti djelo autora iz Albanije, Bugarske, Srbije, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore, Rumunije, Slovenije, Mađarske, Grčke, Turske i Bosne i Hercegovine. Dobrom dijelu publike koja posjećuje SFF je upravo ovo najzanimljivija kategorija. Ovdje se takodjer puno pažnje posvećuje mladim filmskim autorima, producentima i režiserima. Prilika za promociju je uvijek i prilika za novi posao.

Program Festivala je podijeljen na takmičarski i netakmičarski dio, dokumentarni, kratki i igrani film, dječiji program i teen program. Osim toga postoji i Talent Campus, kao poseban edukativni dio Festivala, koji je osmišljen tako da SFF bude i prilika za razmjenu iskustava, prilika da profesionalci iz svijeta filma pomognu i edukuju one koji su možda tu predstavili tek svoje prvijence. Sve to uz saradnju ljudi koji organizuju i druge velike medjunarodne filmske festivale kao sto je na primjer Berlinski.

Program Festivala se održava na više različitih lokacija, i to na svakoj od njih imate različitu šemu projekcija. (Lokacije su: Heineken Open Air Cinema, Open Air Vatrogasac, Kino Meeting Point, Narodno pozorište, Dvorana Općine Novi Grad, Open Air Novi Grad - Euroherc osiguranje, Pozorište mladih, Bosanski kulturni centar i za Dječiji program KSC Skenderija.)

Neki od filmova budu prikazani na jednom ili dva mjesta, drugi opet na više mjesta u više različitih termina. Što znači da jedan dan možete gledati odredjeni film na jednoj lokaciji, a desi se recimo da u istom tom terminu imate nešto drugo što vas takodjer zanima ali na drugoj lokaciji; no, nema razloga za paniku. Prosto se filmovi vrte, kruže na više mjesta, i ako negdje niste stigli danas, stići ćete sutra u nekom drugom terminu. Desi se da program bude jako „zgusnut“, ovisi od broja filmova koji su prošli selekciju, i koji će se prikazivati. No, ukoliko se odlučite biti redovan gost SFF-a, najbolje je odmah po objavljivanju Programa za cijeli SFF, dobro razmotriti „situaciju“ i napraviti makar okvirni plan šta biste to voljeli gledati i u kojim terminima.

Ulaznica za sva prikazivanja ima uglavnom dovoljno. Oni sretnici koji na vrijeme znaju koliko imaju vremena na raspolaganju rezervišu karte unaprijed. No, i ako u zadnji tren hoćete pogledati nešto, može se desiti da vam podje za rukom pronaći kartu. Problem oko karata nastane obično za Heineken Open Air Cinema, jer se radi o otvorenom kinu u centru grada, u kojem je ugodjaj zaista sjajan, pa je i gužva veća.

Što se tiče rezervacije karata treba napomenuti da su rezervacije putem SMS-a počele danas u 13:00 i trajaće do 22.augusta, do 11:00 časova. Medjutim, ovo vrijedi samo za pretplatnike HT-Eroneta, koji je generalni sponzor festivala.

Oficijelno prodaja ulaznica za sve programe počinje 10. augusta 2008. u 11:00 sati u Glavnom Box Office-u BKC-a. Cijene ulaznica ću ovdje prenijeti u eurima, one se kreću u rasponu od 50 centi za dječiji program do maksimalnih 3,5 Eura za redovne projekcije (cijena zavisi od mjesta projekcije). Samo je ulaznica za otvaranje Festivala prvu noć po cijeni od 5 Eura.
Odredjeni broj ulaznica će se sačuvati i za prodaju tokom samog Festivala, znači od 15. do 23. augusta.

Nagrade u takmičarskom dijelu programa za igrani film su: Srce Sarajeva za najbolji film, specijalna nagrada žirija, nagrada za najbolju glumicu, nagrada za najboljeg glumca.

Nagrade u takmičarskom dijelu za kratki film su: Srce Sarajeva za najbolji film i Specijalna plaketa žirija, dok u takmičarskom dijelu za dokumentarni film imamo nagradu Srce Sarajeva za najbolji film.

Nagrada Srce Sarajeva za najbolji film

Svaki SFF, osim projekcija novih filmova raznih žanrova, ugosti i vrlo ugledne reditelje, scenariste, producente, režisere, glumce, zvučna imena iz filmskog miljea. Ove godine to su: oskarovac Charlie Kaufman, koji će publici predstaviti svoj rediteljski debi „Synecdoche“ i Kevina Spacey, dvostruki dobitnik Oscara. U njegovu čast, Festival će u okviru programa Haineken Open Air upriličiti i gala projekciju kultnog filma „The Usual Suspects“, reditelja Bryana Singera, koji je ovom izuzetnom glumcu donio prvog Oscara. Osim njih, medju gostima će biti i: Nuri Bilge Ceylan, reditelj iz Turske, Ari Folman, reditelj iz Izraela, Hugh Hudson, Terry George i Mike Leigh, reditelji iz Velike Britanije, Todd Haynes, takodjer reditelj, ali iz SAD-a, Branko Lustig, producent iz Hrvatske, Marija Škaričić, glumica iz Hrvatske, Jia Zhang-Ke, reditelj iz Kine i Slavoj Žižek, filozof iz Slovenije.

Kompletan program Sarajevo Film Festivala objavljen je danas na njihovoj web stranici.

Festival će biti otvoren dugometražnim igranim filmom „Snijeg“, prvijencem Aide Begić, koji je svjetsku premijeru imao na proteklom Cannes Film Festivalu u okviru programa „Semaine de la Critique“ gdje je dobio nagradu Grand Prix.

Ove godine ću pokušati doći na vrijeme do ulaznica za otvaranje SFF-a, pošto do sada nisam imala priliku prisustvovati samom otvaranju Festivala. Nadam se da će nam se posrećiti.

I da… da ne zaboravim, postoji još nešto što prati SFF, a to su koncerti koji se održavaju nakon što bude završena i posljednja projekcija filmova, što je često u vrlo sitne sate. Ove godine nastupat će: Boban Marković Orkestar, Kočani Orkestar iz Makedonije, Elemental, Jinx, Pips Chips & Videoclips, Bajaga i Instruktori, Magnifico & Turbulenza, Nina Badrić, Cafe Sevdah by Dragi Šestić & Ljiljana Butler, Laka, Letu štuke i Skroz.

Detaljan plan i lokacije za ove koncerte ja još uvijek ne znam. No, u svakom slučaju, ukoliko vas put nanese u Sarajevo u periodu od 15. do 23 augusta imaćete priliku za dobru zabavu i uživanje; od jutarnje kafice po sarajevskim baštama, ukusnih ručkova po restoranima, preko kvalitetnih filmova do muzike uživo duboko u noć. Dobrodošli! ;)

Sarajevo - ljubav i mir

Sun, 06 Jul 2008 11:42:47 +0200

Autor: Mikica

Poslao: 06.07.2008 11:42

Za Bosnu će mnogi reći da je vrlo čudna i lijepa zemlja. Čudna i lijepa, što po ljudima, što po običajima, što po gradovima. E, upravo u tim gradovima leži svaka tajna Bosne. Svaki je grad jedna priča za sebe, po jedna legenda, ili šta god vam volja. Ali, Sarajevo je nešto sasvim drugo i drugačije. Sarajevo je više priča u jednoj, više legendi koje se isprepliću, puno srca koje kucaju kao jedno.

Pričati o Sarajevu vrlo je nezahvalno, jer - Sarajevo se mora doživjeti, i samo onaj ko se ovdje vode napio znaće pravi smisao ovog grada, spoznaće njegovu dušu u svoj njenoj punini. Pričali su i pisali o Sarajevu mnogi, i oni koji su mu rodjenjem pripadali, ali ne samo oni, već i mnogi koji su jednom došli i nikad više nisu našli snagu da iz ovog grada odu. Od svih lijepih riječi, nekako se rado sjetim onih koje je napisao Ćamil Sijarić, a on o Sarajevu kaže ovako: „I svak ko je stigao vidio je grad kakvog do tada nije vidio: sa mahalama, sa ćepencima, sa adžama, sa aščijama, kujundžijama, gajtandžijama, sa esnafom drukčijim nego što je u drugim mjestima - sa drukčijom slikom cijelog grada, onog što su ga vijekovi ispisivali po potrebama i meraku običnih ljudi, onih koji su grad i gradili: ni mnogo velik, ni mnogo mali, prema sebi samima - pa zato s dušom, onom što je na licu ovoga grada.“

I sve što Ćamil reče stvarno 'stoji'. Sarajevo, ovakvo kakvo je sada, nastajalo je vijekovima, kalemilo se na stari grad sve što je trebalo olakšati život njegovim žiteljima, ali bogami kalemilo se na grad i mnogo toga po čemu je postao poznat, a poznat je po akšamlucima, po lijepim ženama, karizmatičnim muškarcima, po pitomim jatima golubova oko Sebilja, po naročitom jednom sevdahu i meraku, po onom istančanom osjećaju za uživanje u svakoj sekundi ovozemaljskoga života... Sve je u ovom gradu govorilo ljubavlju, onom istinskom, pravom, nepotrošenom i uvijek novom, i ta ljubav je bila ista prema svima, i prema domaćinima i prema putnicima. Svako je ovdje usadio djelić sebe, možda i nesvjesno, u kaldrmi staroga grada, na basamacima neke stare kule, u pogledu divljenja prema svemu napravljenom od strane naših kujundžija, gajtandžija... Neko drugi je ostavio dio sebe ašikujući sa sarajevskim ljepoticama, padajući u sevdah od čarobnog duha Baščaršije, treći neko bio je opijen slobodom koju je imao time što je mogao u svako doba dana i noći pomoliti se Bogu, kako želi i gdje želi.

Doći jednom u Sarajevo, a pri tom se napiti sarajevske vode, kažu naši stari, uvijek je značilo da će se taj neko vratiti ponovo u grad. I tako je uvijek i bivalo. Mnogi će reći da ljubav na prvi pogled ne postoji, ali Sarajevo je grad koji ruši sve predrasude, koji je dokaz da pravila postoje da bi u njemu bila drukčija.

Miris ćevapa, miris kolača iz „Egipta“, zvukovi iz starih zanatlijskih radnji prizivaju duhove nekog drugog vremena, i nekako žive sa nama kao da su samo nas čekali i nama se nadali... a onda vidimo nasmiješena lica sarajlija, čujemo u prolazu čuveno pitanje „Š'a ima?!“, osjetimo svu ljepotu starinskog i modernog u jednoj ulici, začujemo čudesne stihove sevdalinke iz neke magaze, pogledamo na sat, a ono se u isto vrijeme čuju ezan s minareta džamije i zvona sa crkava, dok u pozadini odzvanjaju užurbani koraci... ovaj grad je i istok i zapad, ovaj grad je i sjever i jug.

Svima i uvijek Sarajevo je pružalo sebe, u svoj svojoj ljepoti, od okolnih planina, koje stameno stoje kao njegovi čuvari, do avlija i avlijica u kojima se ispijala kafa, tražilo se u toj šoljici čudesnog napitka malo razgovora i šale.

Sarajevo je mjesto koje ni na jednoj mapi nije i ne može biti samo obična 'tačka', to je mjesto koje je sinomim za ljubav, mir, razumijevanje i toleranciju.

Sarajevo - Bosna i Hercegovina. Razglednica sa Miljacke.

Sun, 06 Jul 2008 03:49:18 +0200

Autor: galeksic

Poslao: 06.07.2008 03:49

Sarajevo glavni grad Bosne i Hercegovine. Grad koji nikog ne ostavlja ravnodusnim, grad koji putuje kroz vreme, grad sa najskuplje placenom istorijom.

Sarajevo se nalazi na 500 metara nadmorske visine. Trenutno ugošćava oko pola miliona sarajlija. Oko par hiljada na kvadratnom kilometru. Sarajevo ima sarajevski kanton, i obrnuto. Kanton Sarajevo je sastavljen od opština Centar, Ilidža, Novi Grad, Ilijaš, Novo Sarajevo, Stari Grad, Hadžići, Vogošća, Trnovo.

http://en.wikipedia.org/wiki/Sarajevo
http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Sarajlijas
http://en.wikipedia.org/wiki/Siege_of_Sarajevo
http://wikitravel.org/en/Sarajevo
www.sarajevo.ba
www.sff.ba