https://www.inter-caffe.com/lista-937.html Blaise Cendrars sr (c) Copyright 2026 by Inter CAFFE intercaffe@gmail.com (Goran Aleksic) intercaffe@gmail.com (Goran Aleksic) Thu, 30 Apr 2026 16:27:19 +0200 Thu, 30 Apr 2026 16:27:19 +0200 http://backend.userland.com/rss Inter CAFFE Syndication 1 https://www.inter.rs/banner/inter88x31.gif https://www.inter-caffe.com/ Zenski kutak i kafica uz najlepse ljubavne stihove, feng shui https://www.inter-caffe.com/lista-937.html#p13091 <p><b>Autor</b>: <a href="https://www.inter-caffe.com/clan-5089">enzensberger</a></p> <p><b>Poslao</b>: 20.12.2010 22:39</p> <p><p class="fll"><a href="https://www.inter.rs/goto/?cid=caffe&amp;xrl=http://img507.imageshack.us/i/220pxamadeomodigliani03.jpg/" rel="nofollow" title="http://img507.imageshack.us/i/220pxamadeomodigliani03.jpg/"><img src="http://img507.imageshack.us/img507/8307/220pxamadeomodigliani03.jpg" border="0" alt="http://img507.imageshack.us/img507/8307/220pxamadeomodigliani03.jpg" /></a></p></p> <p>Noć je odmakla</p> <p>Sviće dan</p> <p>Otvara se prozor</p> <p>Neki čovjek proviruje pjevušeći</p> <p>U potkošulji je i gleda van na svijet</p> <p>Vjetar šumi tiho poput zvrndave glave</p> https://www.inter-caffe.com/lista-937.html#p13091 enzensberger Mon, 20 Dec 2010 21:39:48 +0100 https://www.inter-caffe.com/lista-937.html#p13091 https://www.inter-caffe.com/lista-937.html#p13089 <p><b>Autor</b>: <a href="https://www.inter-caffe.com/clan-5089">enzensberger</a></p> <p><b>Poslao</b>: 20.12.2010 16:50</p> <p><b>posvećeno sviračima</b></p> <p>U ono vrijeme bio sam dječak<br /> Jedva šesnaest a već sam izgubio sva sjećanja na djetinjstvo<br /> Bio sam 16 tisuća milja od mjesta gdje sam se rodio<br /> Bio sam u Moskvi, gradu od tisuću i tri zvonika i sedam željezničkih stanica<br /> I tisuću i tri zvonika i sedam željezničkih stanica nije mi<br /> bilo dosta<br /> Jer takav sam usijan i lud klinac bio<br /> Da mi je srce gorjelo poput Efeškog hrama ili poput Crvenog trga u Moskvi<br /> Kada sunce zalazi.<br /> A moje su oči sjale kao farovi niz te stare ceste<br /> I već sam bio tako loš pjesnik<br /> Da nisam ništa znao izgurati do kraja.<br /> Kremlj je bio kao golemi tatarski kolač<br /> Hrskav od zlata<br /> S velikim bademima snježno—bijelih katedrala<br /> I medom presvučenim zvonima,<br /> Jedan stari redovnik čitao mi je legendu o Novgorodu<br /> Bio sam žedan<br /> I odgonetavao sam klinasta slova<br /> Kada su iznenada golubovi Svetog Duha poletjeli preko trga<br /> I moje su ruke isto uzletjele šuštajem albatrosa<br /> I tako, to je posljednje čega se sjećam od tog posljednjeg dana<br /> Mog posljednjeg putovanja<br /> I od mora.</p> <p>Ipak, bio sam strašno loš pjesnik.<br /> Nisam nikada ništa znao izgurati do kraja.<br /> Bio sam gladan<br /> I svi ti dani i sve te žene u barovima i sve te čaše<br /> Htio sam ih popiti i razbiti<br /> I svi ti izlozi i i sve te ulice<br /> I sve te kuće i svi ti životi<br /> I svi kotači kočija koji se vrtlože na puknutim pločnicima<br /> Želio sam ih ugurati u plamteću peć<br /> I želio sam smrviti sve njihove kosti<br /> I istrgnuti sve te jezike<br /> I istopiti sva ta čudnovata gola tijela u odorama koje<br /> me izluđuju…</p> <p>Predvidio sam dolazak velikog crvenog Krista ruske revolucije<br /> I sunce je bilo jedna gadna rana<br /> Koja se otvarala poput užarenog ugljena.<br /> U to vrijeme bio sam još dječak<br /> Jedva šesnaest godina a već sam zaboravio gdje sam se rodio<br /> Bio sam u Moskvi gdje sam se mislio krijepiti plamenom<br /> I nije mi bilo dosta tornjeva i kolodvora koji su zvijezdili u mojim očima<br /> U Sibiru su tutnjali topovi — bio je rat<br /> Glad hladnoća kuga kolera<br /> I milijuni leševa nošeni blatnim vodama Amura.<br /> Na svakoj stanici gledao sam kako odlaze posljednji vlakovi<br /> To je bilo to: više se nisu prodavale karte,<br /> A i vojnici na odlasku puno bi radije da mogu ostati.<br /> Jedan stari redovnik pjevao mi je legendu o Novgorodu.<br /> Ja, loš pjesnik koji nije želio ići nigdje, mogao sam bilo kuda.<br /> Isto tako i trgovci koji su još uvijek imali dovoljno novaca<br /> Da otputuju u potrazi za svojim bogatstvom.<br /> Njihov vlak je polazio svakog petka ujutro.<br /> Govorilo se da ima puno mrtvih.<br /> Jedan je sa sobom uzeo stotinu kutija budilica i satova kukavica iz Crne šume<br /> Drugi, kutije za šešire, cilindre i cijeli asortiman vadičepa iz Sheffielda<br /> Jedan je nosio lijesove iz Malmöa pune konzerviranih delicija i sardina u ulju<br /> Bilo je i puno žena<br /> Žena s prostorom za iznajmljivanje među nogama koje su isto tako mogle posluživati<br /> Lijesove.</p> <p><a href="https://www.inter.rs/goto/?cid=caffe&amp;xrl=http://img145.imageshack.us/i/poezdtranssibcustom.jpg/" rel="nofollow" title="http://img145.imageshack.us/i/poezdtranssibcustom.jpg/"><img src="http://img145.imageshack.us/img145/1964/poezdtranssibcustom.jpg" border="0" alt="http://img145.imageshack.us/img145/1964/poezdtranssibcustom.jpg" /></a></p> <p>Radile su pod licencom —<br /> Govorilo se da ima puno mrtvih tamo dolje<br /> Putovale su u pola cijene —<br /> I sve su imale bankovne račune.<br /> Onda, jednog petka ujutro došao je red na mene<br /> Bilo je to u prosincu<br /> I ja sam isto otputovao, kao asistent trgovcu nakitom koji je išao za Harbin<br /> Imali smo dva kupea u ekspresu i 34 sanduka dragulja iz Pforzheima<br /> Petparačka roba “Made in Germany”<br /> Kupio mi je novo odijelo i penjući se u vlak ostao sam bez jednoga gumba<br /> — Sjećam se, o sjećam se, često sam o tome<br /> poslije mislio —<br /> Spavao sam na sanducima i bio u sedmom nebu igrajući se niklovanim Browningom koji mi je on dao<br /> Sretan bez ijedne brige na svijetu<br /> Bilo je to kao igra ‘Pljačkaša i policajca’<br /> Ukrali smo blago Golconde<br /> I vozili ga Transsibirskom prugom da mu zametnemo trag na drugoj strani svijeta<br /> Morao sam ga sačuvati od bandita iz Urala koji su napali cirkuski karavan iz Julesa Vernea<br /> Od Kunkuza, boksera iz Kine<br /> I od pobješnjelih malih Mongola velikog Lame<br /> Od Ali Babe i četrdeset lopova<br /> I od sljedbenika stravičnog Starca s planine<br /> I ponajviše, od najmodernijih hotelskih provalnika<br /> I od specijalista internacionalnih Ekspresa.<br /> Bilo kako bilo<br /> Bio sam tugaljiv kao dijete<br /> Ritmovi vlaka<br /> Željeznički stres kako to zovu američki psihijatri<br /> Lupanje vrata glasovi pa osovine koje škripe nad zaleđenim tračnicama<br /> Zlatni zalog moje budućnosti<br /> Moj Browning klavir i psovke kartaša u susjednom kupeu<br /> Nevjerojatna prisutnost Jeanne<br /> Čovjek s plavim naočalama koji nervozno korača gore—dolje hodnikom i pogledava me<br /> Šuštaj žena u prolazu<br /> Zviždanje pare<br /> I vječiti zvuk kotača koji zamahujući urezuju putanje na nebu<br /> Prozori zamrznuti<br /> Ne vidim prirodu!<br /> A iza nas, sibirske ravni nisko nebo i velike sjene Tihih vrhova koji se dižu i spuštaju<br /> Legao sam na ogrtač<br /> Kariran<br /> Poput mog života<br /> I moj me život ništa više ne grije od ovog škotskog šala.<br /> I cijela Europa viđena na mahove kroz prozor kupea ekspresnog vlaka u punoj brzini<br /> Nije ništa bogatija od mog života<br /> Mog bijednog života<br /> Ovaj šal<br /> Rasprostrt preko sanduka punih zlata<br /> S kojima moram putovati<br /> Koje sanjam<br /> Koje pušim.<br /> I sâm plamen svemira<br /> Nije više nego jedna uboga misao …<br /> Iz dubine srca nadiru mi suze<br /> Kada pomislim, Ljubavi, na svoju dragu<br /> Ona je još uvijek dijete, takvu sam je našao<br /> Blijedu, skroz bezgrešnu, iza nekog bordela.<br /> Još je uvijek samo plavokosa djevojčica, i vesela i tužna<br /> Nikada se ne smije i nikada ne plače;<br /> Ali u dnu njezinih očiju, ako vam pusti iz njih piti,<br /> Drhti jedan blagi srebrni ljiljan, pjesnikov cvijet.<br /> Slatka je i tiha, nema prigovora,<br /> Uznemiri se na čudan način kada joj se netko približi;<br /> Ali kada joj priđem ja, od tamo ili od onamo,<br /> Ona napravi korak naprijed — zatvori oči — pa zakorači još jednom…<br /> Jer ona je moja ljubav, i druge su žene<br /> Samo haljine od zlata zaogrnute preko velikih plamenih tijela;<br /> Moja draga djevojčica je tako osamljena,<br /> Ona je posve gola, nema tijela — presiromašna je.<br /> Ona nije više nego cvijet, posve bistar i nježan<br /> Pjesnikov cvijet, krhki ljiljan,<br /> Ozebla, usamljena i već skoro usahla,<br /> Tako da mi suze poteku kad pomislim na njeno srce.<br /> A ova noć je ista poput drugih stotinu tisuća kad vlak juri kroz noć<br /> Padaju komete —<br /> I muškarac i žena, bez obzira koliko mladi, uživaju vodeći ljubav.<br /> Nebo je poput rascjepkane kupole petparačkog cirkusa u malom ribarskom selu<br /> U Flandriji.</p> <p>Sunce je zadimljena lampa.<br /> Mjesec je žena koja se vrti na trapezu.<br /> Klarinet trombon prosvirala flauta i jedan slomljeni bubanj.<br /> I tu je moja kolijevka …<br /> Moja kolijevka<br /> Uvijek blizu klavira kada bi moja majka, poput Madame Bovary, svirala Beethovenove sonate.<br /> Proveo sam djetinjstvo u visećim vrtovima Babilona<br /> Motao se po željezničkim stanicama pratio vlakove u odlasku;<br /> A sada, svi vlakovi moraju brzati da bi održali korak sa mnom<br /> Bale — Timbuktu<br /> Kladio sam se i na konjskim trkama, u Auteilu i Longchampu<br /> Pariz — New York<br /> A sada, tjeram vlakove da voze linijom mog života<br /> Madrid — Stockholm<br /> I izgubio sam sve oklade<br /> I samo je ostala Patagonija, Patagonija koja jedina pristaje mojoj prevelikojj tuzi, Patagonija i putovanje na Južna mora.<br /> Putujem<br /> Uvijek sam putovao<br /> Putujem s malom Jehanne od Francuske<br /> Vlak izvodi riskantni salto i prizemljuje na sve svoje kotače<br /> Vlak se uvijek prizemljuje na taj način<br /> Vlak se uvijek prizemljuje na sve svoje kotače<br /> “Blaise, reci mi, jesmo li stvarno jako daleko od Montmartrea?”<br /> Daleko smo, Jeanne, sedam dana na tračnicama<br /> Daleko si od Montmartrea, od Buttea koji te othranio, od Sacre∑Coeura u koji si se znala ušuljati<br /> Pariz je nestao zajedno sa svojim velikim vatrenim tragom na nebu<br /> Nema više ničega osim pahulja žeravice koje frcaju unatrašk<br /> Kiše koja pada<br /> Tla koje buja<br /> Sibira koji se okreće<br /> Teških plahti snijega koje se gomilaju jedna na drugu<br /> Zvonca na sanjkama koji titraju poput posljednje želje u poplavjelom zraku.<br /> Vlak tuče u srcu olovnog horizonta<br /> A tvoj se očaj podsmjehuje …<br /> “Blaise, reci mi, jesmo li stvarno jako daleko od Montmartrea?”</p> <p>Nemiri<br /> Zaboravi nemire<br /> Sve pohabane stanice nagnute kraj puta<br /> Telegrafske žice s kojih vise<br /> Izvitoperene stupove koji gestukuliraju i guše ih<br /> Svijet se proteže izdužuje i sklapa poput harmonike u rukama manijaka sadista<br /> U procjepima neba nestaju zahuktale lokomotive<br /> A u rupama,<br /> Vrtoglava rotacija kotača usta glasovi<br /> I psi zle kobi koji nam laju za petama.<br /> Demoni oslobođeni okova<br /> Zveket željeza<br /> Sve je u krivom akordu<br /> Klik—klak kotača<br /> Kvačenja trzaji<br /> Pripajanja vagona<br /> Mi smo oluja u lubanji gluhog čovjeka …<br /> “Blaise, reci mi, jesmo li stvarno jako daleko od Montmartrea?”<br /> Izluđuješ me, dobro znaš da jesmo, jako smo daleko<br /> Pregrijana ludost tuli iz lokomotive<br /> Kuga kolera izbijaju poput gorućih ugaraka na našem putu<br /> Nestajemo ravno kroz tunel rata<br /> Glad, kurva, jaši preko rasutih oblaka i obeščašćuje bojna polja gomilama zaudarajućih leševa<br /> Čini poput nje, drži se svog zanata …<br /> “Blaise, reci mi, jesmo li stvarno jako daleko od Montmartrea”<br /> Jesmo, jesmo, sigurno da jesmo<br /> Svi žrtveni jarci pocrkali su u ovoj pustinji<br /> Slušaj zvončiće ove šugave trupe<br /> Tomsk Tcheliabinsk Kainsk Obi Taichet Verkne Oudinsk Kurgan Samara Pensa—Tulun<br /> Smrt u Mandžuriji<br /> To je naše pristanište, naše posljednje pribježište.<br /> Ovo je putovanje strašno<br /> Jučer ujutro<br /> Ivan Ilič je odjednom postao sijed<br /> A Kolja, Nikolaj Ivanovič, grize nokte već 14 dana …<br /> Čini što Smrt i Glad čine, drži se svog zanata<br /> Košta pet sua, na Transsibirskoj to je sto rubalja<br /> Plamen sjedalima i crveno stolovima<br /> –avao je za klavijaturama<br /> Njegovi čvornati prsti uzbuđuju žene<br /> Priroda<br /> Kurve<br /> Drži se svog zanata<br /> Dok ne stignemo u Harbin…<br /> “Blaise, reci mi, jesmo li stvarno jako daleko od Montmartrea?”<br /> Hej, ne više… daj mi mira … pusti me sama<br /> Mogao bih objesiti šešir na tvoja bedra kako si mršava<br /> U trbuhu ti bjesni groznica<br /> I triper je otprilike sve što ti je Pariz spustio u krilo<br /> To i malo duše … jer ti si nesretna<br /> Žao mi je žalim te dođi prisloni se uz moje srce.<br /> Kotači su vjetrenjače u zemlji Cockaigne<br /> I vjetrenjače su štake kojima vitla stari prosjak<br /> Mi smo bogalji svemira</p> <p>Vrtimo se na svojim osakaćenim tijelima<br /> Potkresali su nam krila<br /> Krila naših sedam grijehova;<br /> I svi su vlakovi đavolje igračke<br /> Kokošinjac<br /> Moderni svijet<br /> Brzina ne pomaže<br /> Moderni svijet<br /> Daleko je još uvijek predaleko<br /> I na kraju puta gadno je biti muškarac bez žene …<br /> “Blaise, reci mi, jesmo li stvarno jako daleko od Montmartrea?”<br /> Žao mi je žao mi te je dođi pričat ću ti priču<br /> Dođi u moj krevet<br /> Spusti glavu na moje srce<br /> Ispričat ću ti priču …<br /> Hajde! hajde!<br /> Na otocima Fiji vječno je proljeće<br /> Ljenčari se uokolo,<br /> Ljubav omamljuje parove kroz visoku travu i topli sifilis lebdi među drvećem banana<br /> Dođi na iščezle otoke Pacifika!<br /> Oni nose imena kao Feniks, Markiški otoci<br /> Borneo i Java;<br /> I Celebes u obliku poput mačke.<br /> Ne možemo u Japan<br /> Dođi u Meksiko!<br /> Na visoravnima cvjetaju tulipani<br /> Isprepletene lijane vise kao sunčeve lasi<br /> Sve izgleda poput palete i kistova slikara<br /> U bojama čudesnim poput gongova.<br /> Rousseau je bio tamo<br /> Zauvijek ga je ošamutilo<br /> To je zemlja ptica<br /> Rajskih ptica, ptica lirašica<br /> Tukana i ptica rugalica<br /> I kolibrići se gnijezde u srcu crnog ljiljana<br /> Hajde!<br /> Vodit ćemo ljubav u veličanstvenim ruševinama astečkog hrama<br /> Bit ćeš moj idol<br /> Pošarani dječji idol pomalo ružan i vrlo čudan<br /> Hajde.<br /> Ako želiš, ići ćemo avionom i preletjeti zemlju tisuću jezera<br /> Tamo gdje su noći nerazumno duge;<br /> Zvuk motora prestravit će naše prethistorijske pretke<br /> Vješto ću prizemljiti<br /> I za svoj avion izgraditi hangar od fosilnih kostiju mamuta<br /> Primitivna vatra podgrijavati će našu bijednu ljubav<br /> Samovar<br /> I voljet ćemo se poput vrlog građanskog para nadomak Sjevernom polu<br /> Hajde!</p> <p>Jeanne Jeannete Ninette nini ninon<br /> Mala ljubavi mala mala ljubavi<br /> Drago srce moje sjajno sunce<br /> Mali zvončiću moj kolačiću<br /> Lijepa moja ptičica moja mala vještica<br /> Mala kurvica …<br /> Ding dong<br /> Zaspala je.<br /> Zaspala je;<br /> Od svih stvari na svijetu nije upila baš ni jednu,<br /> Sva ta lica zahvaćena na kolodvorima<br /> Svi satovi<br /> Pariško vrijeme berlinsko vrijeme petrogradsko vrijeme i vrijeme svih željezničkih stanica;<br /> I u Ufi, krvavo lice topnika</p> <p>I apsurdno svijetleći brojčanik u Grodnom<br /> I neprekidno odmicanje vlaka<br /> Svako jutro navijamo satove<br /> Vlak brza naprijed a sunce kasni;<br /> Nema svrhe, već čujem zvona<br /> Golemo zvono Notre—Damea<br /> Malo piskavo zvono Louvrea koje je zvonilo na Bartolomejsku noć<br /> Zahrđale zvončiće Bruges—le—Mortea<br /> Električnu zvonjavu njujorške biblioteke<br /> Venecijanske kampane<br /> I moskovska velika zvona kako tuku, sat na crvenim vratima koji mi je odbrojavao vrijeme dok sam radio u uredu<br /> I moja sjećanja<br /> Vlak tutnji na okretnicama<br /> Vlak se kotura<br /> Na gramofonu škripi neka ciganska koračnica<br /> A svijet se, poput kazaljki na satu u židovskoj četvrti u Pragu, divlje vrti unazad.<br /> Smrvi ružu vjetrova<br /> Ovo je mjesto gdje cvjetaju sve oluje<br /> Uskovitlani vlakovi jurišaju preko zapetljanih tračnica<br /> Paklene igračke;<br /> Ima vlakova koji se nikada ne susreću<br /> Neki se jednostavno izgube<br /> Šefovi stanica igraju šah<br /> Trik—trak<br /> Biljar<br /> Karamboli<br /> Parabole<br /> Željeznička mreža je nova geometrija<br /> Sirakuza<br /> Arhimed<br /> I vojnici koji su ga ubili<br /> I galije<br /> I lađe<br /> I čudesni strojevi koje je izmislio<br /> Sve to ubijanje<br /> Drevna povijest;<br /> Suvremena povijest<br /> Kovitlanja<br /> Brodolomi<br /> Čak i potonuće Titanika o kojem sam čitao u novinama,<br /> Toliko slika asocijacija koje ne mogu prikazati u svojim stihovima<br /> Jer još sam uvijek vrlo loš pjesnik<br /> I svemir me potapa<br /> I propustio sam se osigurati protiv željezničkih nesreća<br /> I još uvijek ne znam kako izgurati do kraja<br /> I to me plaši.</p> <p>Bojim se<br /> Ne znam izgurati stvari do kraja<br /> Poput mog prijatelja Chagalla mogao bih naslikati seriju luđačkih slika<br /> Ali nemam nikakvih putnih zabilješki<br /> “Oprostite mi na neznanju<br /> Oprostite mi što ne poznajem drevnu vještinu stihotvorstva”<br /> Kako kaže Guillaume Apollinaire.<br /> Ako želite znati o ratu pročitajte Kropotkinove memoare<br /> Ili japanske novine s njihovim okrutnim ilustracijama<br /> Kakva je korist od dokumentacije?<br /> Predajem se<br /> Hazardnim pukotinama sjećanja …<br /> Poslije Irkutska put iznenada usporava<br /> Postaje predugačak<br /> Bili smo prvi vlak koji je zavrnuo oko Bajkalskog jezera<br /> Ukrasili smo lokomotivu zastavama i lampionima<br /> I napustili stanicu ispraćeni tugaljivim tonovima himne caru.<br /> Da sam slikar prolio bih puno crvene i puno žute boje na kraj ovog putovanja<br /> Jer sada mi se čini da smo svi bili pomalo ludi<br /> I da je golemi delirij krvlju preplavio upala lica mojih suputnika<br /> Dok smo se približavali Mongoliji<br /> Koja je buktala poput lomače<br /> Vlak je usporio<br /> I čuo sam u neprekidnoj škripi kotača<br /> Mahnite naglaske i jecaje<br /> Beskonačne liturgije.<br /> Vidio sam<br /> Vidio sam tihe vlakove crne vlakove kako se vraćaju s Dalekog istoka i prolaze kraj nas poput fantomskih sjena<br /> I moje oči, poput mačjih očiju na stražnjem vagonu, još uvijek prate te vlakove<br /> U Talgi, 100 000 ranjenika umiru bez nade u pomoć<br /> Obišao sam bolnice u Krasnojarsku<br /> A u Kiloku smo naišli na dugi konvoj vojnika koji su poludjeli<br /> Vidio sam poljske ambulante otvorene rane gejzire krvi<br /> Amputirani udovi poskakivali su uokolo ili odlijetali u zrak<br /> Požar je buktao na svim licima u svim srcima<br /> Idiotski prsti bubnjali su po svim staklima prozora<br /> I pod pritiskom straha pogledi su prskali poput čireva<br /> Na svim stanicama podmetali su vatru pod vagonima<br /> I vidio sam<br /> Vidio sam kompozicije od 60 lokomotiva kako jure progonjene zavijajućim horizontima i jatima očajnih gavrana<br /> I nestaju<br /> U smjeru Port Arthura.<br /> U Čiti smo stajali nekoliko dana<br /> Petodnevni zastoj zbog popravka pruge<br /> Odsjeli smo kod gospodina Jankeleviča koji je zaželio da oženim njegovu jedinu kćer<br /> I onda je došlo vrijeme za polazak.<br /> Sada sam ja zauzeo mjesto za klavirom i imao sam zubobolju<br /> Kada poželim mogu to sve opet vidjeti te tihe prostorije zamračeno skladište i oči djevojke koja je noću dolazila u moj krevet<br /> Mussorgski<br /> I napjevi Huga Wolfa<br /> I pijesak pustinje Gobi<br /> I karavani bijelih deva kod Khailara<br /> Izgleda da sam bio pijan punih 500 kilometara<br /> Ali bio sam za klavirom — to je sve čega se sjećam.<br /> Kada se putuje treba držati oči zatvorene<br /> Spavati<br /> Jako sam želio zaspati<br /> Mogu svaku zemlju raspoznati zatvorenih očiju po mirisu<br /> Mogu raspoznati sve vlakove po zvuku njihovih kotača<br /> Europski su vlakovi četverotaktni, azijski peto ili sedmotaktni<br /> Drugi samo prolaze šumeći poput uspavanki<br /> A ima ih koji me monotonijom svojih kotača podsjećaju na tešku Meterlinckovu prozu;<br /> Odgonetnuo sam sve zamršene tekstove kotača i prikupio razbacane elemente divlje ljepote<br /> Koja je samo moja<br /> I koja me gura dalje<br /> Tsitsihar i Harbin<br /> Dalje ne idem<br /> To je posljednja stanica<br /> Sišao sam s vlaka u Harbinu minutu nakon što su podmetnuli požar u sjedištu Crvenog križa.<br /> O Pariz<br /> Veliko toplo ognjište s tvojim ulicama kao rječicama žeravice koji se križaju i starim kućama koje se naginju nad njima kako bi se ugrijali<br /> Poput bakica<br /> A ondje su plakati, crveni zeleni raznobojni poput moje kratkotrajne prošlosti, i žuto<br /> Žuto, ponosna boja francuskih romana u tuđini.<br /> U velikim gradovima volim okrznuti ramenom jureće autobuse<br /> Oni na liniji Saint—Germain—Montmartre odnose me u napad na Butte<br /> Motori riču poput zlatnih bikova<br /> Krave sumraka pasu Sacre—Coeur<br /> O Pariz<br /> Glavni kolodvor, raskrižja nemira pristup željama<br /> Samo trgovci bojama imaju malo svjetla pod svojim vratima<br /> La Compagnie Internationale des Wagons—Lits et des Grands Express Européens poslala mi je svoje brošure<br /> To je najljepša crkva na svijetu;</p> <p>Imam prijatelje koji se oko mene skupljaju u ogradu<br /> Plaše se da ću otići i nikada se ne vratiti<br /> Sve žene koje sam ikada poznavao podižu se na horizontu<br /> Pružaju ruke pogleda tužnih poput semafora na kiši<br /> Bela, Agnès, Catherine i majka mog sina u Italiji<br /> I ona, koja je majka moje ljubavi u Americi.<br /> Katkad mi zvižduk vlaka raspinje dušu<br /> Tamo u Mandžuriji jedan se trbuh još propinje kao pri porođaju<br /> Volio bih<br /> Volio bih da nikada nisam nigdje putovao<br /> Večeras me jedna velika ljubav drži na mukama<br /> I ne mogu prestati misliti na malu Jehanne od Francuske<br /> Kroz jednu tužnu noć napisao sam ovu pjesmu u njenu čast<br /> Jeanne<br /> Mala prostitutka<br /> Tužan sam tužan<br /> Otići ću u Lapin Agile prisjećati se izgubljene mladosti<br /> Popiti par pića<br /> I onda ću se vratiti kući sâm.<br /> Pariz<br /> Grad jedinog Tornja velikih Vješala i Kotača.</p> <p>Pariz, 1913.</p> https://www.inter-caffe.com/lista-937.html#p13089 enzensberger Mon, 20 Dec 2010 15:50:48 +0100 https://www.inter-caffe.com/lista-937.html#p13089 https://www.inter-caffe.com/lista-937.html#p8854 <p><b>Autor</b>: <a href="https://www.inter-caffe.com/clan-5089">enzensberger</a></p> <p><b>Poslao</b>: 30.04.2008 13:11</p> <p>Manje znano, ali nimalo manje važno, ime Blaisea Cendrarsa u kanonu francuske književnosti stoji uz bok Célinu, Proustu i Genetu, kao jedan od vrhunaca europskog modernizma. Kozmopolitska, mimetska, pustolovna, skitnička, izmaštana, "polaroidna", posuđena, ishodana…Cendrarsova se poezija sada obraća čitaocu možda i prijateljskije negoli u vrijeme nastajanja, početkom XX. stoljeća, kada su europskom poetskom scenom uvelike carevali nadrealizam, dada i “jezične igre” avangardista. Preslažući vlastitu biografiju između fikcije i fakata, uvodeći elemente zemljopisa kao strategiju stalne izmjene mjesta, putujući kroz život i živeći na putu, sve vrijeme duboko vjerujući u smisao pjesničkog pothvata, Blaise Cendrars je ozbiljivši vlastitu maštu uspio izmaštati novu zbilju, a sve uz romantičarski zanos dostojan legendarnih engleskih jezerskih pjesnika. Elastičnost i uvjerljivost njegova izraza održali su ga itekako svježim i uzbudljivim i danas kada ga po prvi put imamo prilike podrobnije upoznati u hrvatskom prijevodu vrsnog pjesnika Tomice Bajsića.</p> <p><b>Mjesečina</b></p> <p>Brod se ljulja u ritmu tanga<br /> I mjesec i mjesec radi krugove na vodi<br /> Na nebu je jarbol taj koji kruži<br /> I broji sve zvijezde po redu<br /> Mlada Argentinka stoji naslonjena na ogradu<br /> Sanja o Parizu gledajući u svjetionike koji ocrtavaju obalu Francuske<br /> Sanja o Parizu koji jedva poznaje i za kojim već žali<br /> Ta rotirajuća svjetla učvršćena dvobojna svjetla koja se pale i gase podsjećaju je na svjetla koja je gledala sa svog hotelskog prozora držeći je u nadi da će se uskoro vratiti<br /> Sanja o skorom povratku u Francusku i životu u Parizu<br /> Kucanje mog pisaćeg stroja ometa je da se do kraja unese u svoj san<br /> Moj prelijepi pisaći stroj koji zvoni na kraju svakog retka i koji je brz poput jazza<br /> Moj prelijepi pisaći stroj koji mi ne da sanjati ni o lijevoj ni o desnoj strani broda<br /> Koji me tjera da pratim jednu ideju do kraja<br /> Moju ideju</p> <p><h4>Putovanja Blaises Cendrarsa </h4></p> <p><p class="fll"><a href="https://www.inter.rs/goto/?cid=caffe&amp;xrl=http://img522.imageshack.us/i/blaisecendrars.jpg/" rel="nofollow" title="http://img522.imageshack.us/i/blaisecendrars.jpg/"><img src="http://img522.imageshack.us/img522/4773/blaisecendrars.jpg" border="0" alt="http://img522.imageshack.us/img522/4773/blaisecendrars.jpg" /></a></p></p> <p>1896 - 1870 Vjerojatan boravak njegova oca, Georgesa Frédérica u Egiptu.<br /> 1894 Lipanj: Odlazak obitelji Sauser. Pariz, Marseille, Aleksandrija, Heliopolis, Brindisi. 26. rujna: dolazak u Napulj, u Italiji.<br /> 1895 Ljeto: Freddy na leđima magarca obilazi Siciliju. 1. rujna: upis u internat (‘ ... bio sam u zatvoru ...’) Scuole Internazionale, Napulj.<br /> 1896 Travanj: Neuchâtel, Švicarska.<br /> 1897 Basel, Švicarska, potom internat u Njemačkoj. Bijeg.<br /> 1898 Basel: upis u Untere Realschule (pred-gimnazija).<br /> 1900 Pariz, posjet Exposition Universelle.<br /> 1902 Neuchâtel. Upis u trgovačku školu.<br /> 1904 Srpanj: bijeg u Njemačku.<br /> Rujan: odlazak u Rusiju, u Moskvu. Dugo putovanje Transsibirskom željeznicom, sve do Kharbina, a možda i do Kine.<br /> 1905 Sankt-Petersburg. Vyborg.<br /> 1907 Neuchâtel. Vjerojatan povratak u Napulj.<br /> 1908 Bern, Švicarska. Upisuje se na Medicinski fakultet, staž iz psihijatrije. Boravak u Leipzigu. Prve pjesme.<br /> 1908 - 1909 Bern, sveučilište: upisuje se na filozofiju i književnost.<br /> 1910 Bruxelles i La Panne, Belgija. London.<br /> 1910 Pariz.<br /> 1911 Proljeće: Sankt-Petersburg. Ljeto: Streïlna. Helsinki. Jesen: Sankt-Petersburg. 16. studeni: put u Ameriku. Ukrcavanje na brod u Libauu, via Varšava. 11. prosinca dolazak u New York.<br /> 1911 - 1912 Boravak u New Yorku. Poema ‘Uskrs u New Yorku’. Frédéric-Louis Sauser postaje Blaise Cendrars.<br /> 1912 Lipanj: Ukrcavanje na brod za Europu. Hamburg, Ženeva, Pariz.<br /> 1913 - 1914 Pariz, mansarda u rue de Savoie, br. 4. Kratak boravak u Berlinu. Saint Cloud, Ville d`Avray, Sévres, Forges-par-Barbizon, Saint-Martin-en-Biere, Couilly ...<br /> 1914 3. rujan: dobrovoljno se prijavljuje u vojsku, I. regimenta stranaca. Odlazak na front. Frise, Herbécourt.<br /> 1915 Carency, Souchez, le Bois de la Vache, La Crête deVimy ... Champagne, la Ferme Navarin ... 28. rujan: šrapnel mu otkida desnu ruku. Châlon-sur-Marne, potom bolnica Lakanal u Bourgla - Reine: amputacija.<br /> 1916 Oporavak: Pariz, La Pierre par Méréville: ponovo počinje pisati lijevom rukom.<br /> 1917 - 1920 Cannes, Nice, Archacon, Chamonix, Saint-Gervais, Lyon, Pariz.<br /> 1921 Rim.<br /> 1922 - 1923 Pariz, Le Tremblay-sur-Mauldre, Biarritz. Kupnja Alfe-Romeo: od tog trenutka Francuskom krstari u svom automobilu.<br /> 1924 Veljača: ukrcavanje na brod za Brazil. Rio de Janeiro, Santos, São Paulo. Le Morro Azul. Fazenda de San Martinho. Opis plovidbe u Državi Minas Gerais. Rujan: povratak u Pariz, u njegovu omiljenu sobicu Hotela Alma, na aveniji Montaigne, te u Tremblay-sur-Mauldre.<br /> 1925 Španjolska, Portugal.<br /> 1926 do 1929 Pariz, Le Tremblay, Biarritz, Marseille, La Redonne preko Ensuésa, Bôuches-du-Rhone. Svake godine, odlasci i dugi ostanci u Brazilu.<br /> 1930 Hyères, Nantes. Montpazier uz rijeku Dordogne, gdje mu se pridružuje John Dos Passos.<br /> 1934 - 1935 Brazil, Amazonia, Buenos Aires, Argentina.<br /> 1935 Le Havre - New York: reprtaža s palube parobroda Normandija na njegovu inauguralnom putovanju.<br /> 1936 Hollywood, reportaže.<br /> 1937 Španjolska, Portugal, reportaža.<br /> 1938 - 1939 Boravak u planinama Ardennes. Putovanje avionom: Njemačka, Engleska.<br /> 1939 - 1940 Ratni dopisnik: Arras, Normandija, Engleska, Sjeverno more. Lipanj: luda utrka u Alfi Romeo. Arras-Pariz-Bordeaux-Marseille-Aix-en-Provence.<br /> 1940 - 1947 Aix-en-Provence, Saint-Maximin, Les Saintes-Maries-de-la-Mer, Monaco, Lourmarin.<br /> 1948 Villefranche-sur-Mer: imanje Saint Segond.<br /> 1949 Povratak u Švicarsku, nakon četrdeset godina ...<br /> 1950 1956 Niz boravaka u Švicarskoj: Lausanne, Ouchy, Neuchâtel ... Boravak u Belgiji.<br /> 1950 - 1961 Nakon tri selidbe, Blaise Cendrars, prvi put u životu ima stalnu adresu, i to u Parizu, gdje i umire 21. siječnja 1961. Tijelo mu je privremeno položeno u grobnicu prijatelja na groblju Barignolles. Od tamo uskoro odlazi. Blaise Cendrars nastavlja svoje putovanje sve do mjesta kojega je sam odabrao: ‘ ... na samo izvorište svijeta usred Sargaškog mora ... ‘</p> <p><b>Prtljaga</b></p> <p>S kakvom sve prtljagom ljudi putuju<br /> Što se mene tiče ja sam ponio samo svoj brodski kovčeg i već nalazim da je i to puno da imam previše stvari<br /> Evo što imam unutra<br /> Rukopis Moravaginea koji moram završiti tokom plovidbe i poslati preporučeno iz Santosa Grassetu<br /> Rukopis Plan de l’Aiguille koji moram završiti što je prije moguće i poslati u Sans Pareil<br /> Rukopis baleta za sljedeću sezonu Švedskog baleta koji sam napisao na brodu između Le Havrea i La Pallicea i poslao kopiju Satieu<br /> Rukopis Coeur du Monde koji ću dio po dio poslati Raymoni<br /> Rukopis Equatoria<br /> Cijelu hrpu crnačkih priča za drugi svezak moje Anthologie Négre<br /> Više paketa poslovnih papira<br /> Dva velika sveska Darmsteterova rječnika<br /> Moj Remington portabl pisaći stroj posljednji model<br /> Paket nekih sitnica koje moram predati nekoj ženi u Riu<br /> Moje Timbuktu šlape koje imaju markicu velikih karavana<br /> Dva para terenskih cipela<br /> Jedan par lakiranih<br /> Dva odijela<br /> Dva ogrtača<br /> Moj veliki Mont Blanc pulover<br /> Razne stvarčice za toaletu<br /> Kravata<br /> Šest paketa rupčića<br /> Tri košulje<br /> Šest pidžama<br /> Kilogrami bijelog papira<br /> Kilogrami bijelog papira<br /> I moja amajlija<br /> Moj kovčeg teži 57 kilograma bez mog sivog šešira</p> <p><b>Bungalov </b></p> <p>Malen je ali udoban<br /> Veranda se drži na postolju od bambusovih štapova<br /> Vanilijine stabljike penju se svud okolo<br /> Angolski grašak<br /> Jasmin<br /> Iznad kojeg kuljaju magnolije i cvjetovi poincijane</p> <p>Blagovaonica je namještena s osobitom raskoši svojstvenoj kreolima Caroline<br /> Gromade leda u žutim mramornim vazama održavaju sobu primamljivo svježom<br /> Tanjuri i kristal blistaju<br /> A iza svakog gosta stoji crni sluga</p> <p>Uzvanici nikuda ne brzaju<br /> Izvaljeni u stolice za ljuljanje prepuštaju se dremljivoj klimi<br /> Na signal svog gospodara stari Jupiter iznosi mala lakirana kolica<br /> Boca šerija<br /> Posuda s ledom<br /> Limuni<br /> I kutija havanskih cigara</p> <p>Nitko više nije govorio<br /> Znoj je curio niz sva lica<br /> Nije više bilo ni daška vjetra<br /> U daljini glasni kreketavi smijeh divovskih žaba kojih ova područja imaju u izobilju</p> <p><h4>Hôtel des Étrangers </h4></p> <p>Koje je Ljubavi ime moje ljubavi?<br /> Ulazimo nađemo umivaonik<br /> Ukosnicu zaboravljenu u kutu<br /> Ili na kamenu<br /> Skrivenu ili palu<br /> U procijep u podu<br /> Iza ladica ormara<br /> Ali ime Ljubavi koje je ime moje ljubavi<br /> U ogledalu?</p> <p><h4>Ona ima tijelo na svojoj haljini </h4></p> <p>Žensko je tijelo ispupčeno kao i moja lubanja<br /> Uznosito<br /> Ako se utjelovljuješ u duhu.<br /> Modni kreatori imaju glup posao<br /> Glup poput frenologije<br /> Moje oči su utezi koji važu senzualnost žene<br /> Sve što se povlači, izvire i odmiče u dubinu<br /> Zvijezde produbljuju nebo<br /> Boje razodijevaju<br /> “Ona ima tijelo na svojoj haljini”<br /> Pod njezinim rukama vrijesak dlanovi polumjeseci i tučci kada se vode izliju na njezina leđa plavozelenih pleća<br /> Trbuh joj je pomični disk<br /> Arka duplog dna njezinih grudi prolazi ispod mosta duge<br /> Trbuh<br /> Disk<br /> Sunce<br /> Uspravni krici boja koje se lome o njezinim bedrima<br /> MAČ SVETOG MIHAELA<br /> Postoje ruke koje se pružaju daleko<br /> I u tom dugom skutu zvijer sve oči sve fanfare svi redovni posjetioci bala Bullier<br /> A na njezinom boku<br /> Pjesnikov potpis<br /> veljača, 1914.</p> https://www.inter-caffe.com/lista-937.html#p8854 enzensberger Wed, 30 Apr 2008 13:11:28 +0200 https://www.inter-caffe.com/lista-937.html#p8854