Na danasnji dan
Na danasnji dan je 1922-e godine u Nisu rodjen Dusan Radovic. Skolovao se u Subotici i Beogradu. Od 1947-e godine bio je glavni urednik Pionirskih novina, potom urednik programa za decu Radio Beograda, glavni urednik lista “Poletarac” i novinar radio stanice Studio B sve do kraja zivota.
Dusan Radovic je pisao poeziju, prozu i scenarije za radio i televiziju, scenske tekstove, filmske scenarije, prikaze, humoreske, aforizme. Vaznije Radoviceve knjige su: Postovana deco, Pricam ti pricu, Vukova azbuka, Dokolice, Igre i Igracke, da bi 1979-e sam nacinio odabir pesnickih i proznih tekstova za decu i svrstao ih u cetiri knjige: “Ponedeljak” (peme) “Utorak” (pesme i price), “Sreda” (pesme i aforizmi) i “Cetvrtak” (radio i televizijske igre). "Dobro jutro, Beograde" je neverovatna kulturna zaostavstina Beograda, njegovi aforizmi i danas “nicu” bilo kao predgovori ili pogovori necem, dugo su njegovi stihovi i posle njegove smrti na jednom bilbordu negde na beogradskoj Adi opet svakog jutra budili neke beogradjane.
Mali zivot
Dok neko pije
– ja pijuckam
Dok neko grize
– ja samo grickam
Dok neko glone
– ja samo glockam
Dok neko bode
– ja samo bockam
Dok neko peva
– ja pevuckam
Dok neko drema
– ja dremuckam
Dok neko radi
– ja raduckam
I tako malo, sitno zivuckam
Radovic je svakako jedan od najznacajnijih autora knjizevnosti za decu, iako nije pisao mnogo prevrat koji je ucinio u osporavanju klisea i konvencije, i razvijanju novog jezika, prodiranju u logiku decijeg govora, asocijativnosti, humora, paradoksa, obrta, doprineo je da knjizevnost za decu dobije nove impulse i da se o njoj sa Radovicem i posle Radovica sasvim drugacije razmislja. Nijedna Radoviceva pesma nije bacena u vazduh, svaka je zasnovana na cudnovat nacin, iako se to u prvi mah ne da uociti, na sustinskim povodima s dubokim razlozima; ili se preko reci iskusava sama rec kao novi svet s kojim se suocava dete, ili se reci doziraju po nacelu asocijativnosti; slicnosti i razlike sa drugim poznatim i vaznim recima, ili se sa recima ispituje stvarnost i stvari kao da se na njihovim rubovima zaista kriju tajne.
Izmedju humora, dosetke, parodije, i skrivene filozoficnosti koja odgovara cudjenju samog deteta, njegovoj tacki gledista, krece se sveza i inventivna Radoviceva pesncka misija u kojoj je i on sam bio neko ko je istinski ziveo cudjenja pred svetom i u svetu, otvorenog srca kao jedno dete.
Zdravica
Sve sto raste htelo bi da raste.
– Neka raste, i treba da raste!
Sve sto cveta htelo bi da cveta.
– Neka cveta, i treba da cveta!
Neka gleda sve što ima oko,
svako krilo nek leti visoko!
Leteti, leteti, lepo je leteti!
Ziveti, ziveti, lepo je ziveti!
Sve sto leti htelo bi da leti...
– Neka leti, i treba da leti!
Sve sto peva htelo bi da peva...
– Neka peva, i treba da peva!
Neka skace sve sto ima nogu,
neka trce svi koji to mogu!
Skakati, skakati, lepo je skakati!
Ziveti, ziveti, lepo je ziveti!
Sve sto trci htelo bi da trci.
– Neka trci, i treba da trci!
Sve sto kljuca htelo bi da kljuca.
– Neka kljuca, i treba da kljuca!
Neka peva sve što ima glas,
niko lepse, vedrije od nas.
Pevati, pevati, lepo je pevati!
Ziveti, ziveti, lepo je ziveti!
Ziveli!






