sta da vam kazem, i dan danas mislim da to osecam na neki nacin prema jednom liku, to je vec 4 godine u meni, svi drugi dodju i prodju al' on je jedan jedini koji ce valjda zauvek ostati tu negde.
dozivljavam ga kao jedinu svetlu tacku. nekako kad on nije tu blizu mene, sve mi je svejedno. cesto se vidjamo po gradu, izlazimo na manje - vise ista mesta, i ono kao. ne znamo se licno, bukvalno to sto kaze ovnica znamo se povrsno, cesto primetim da me posmatra, nekad je u stanju da bukvalno celu noc ne skida pogleda s' mene. ali nekako ne znam. pricali smo mi gomilu puta, cak me je presretao po ulici kao da se zajedno vracamo kuci, i sve je to lepo s njegove strane, ali nikako da se desi nesto konkretnije.
cak sta vise, pridje on meni, al' ga ja, izgleda, uvek nekako ispalim. ni sama ne znam zasto, ipak se neki deo mene opire kad je on u pitanju. sve zavisi u kakvoj sam fazi, nekad osecam kao da je on jedini kom sam spremna sve da dam i cela se prepustim samo da dodje i zatrazi mi to, a nekad sam totalno hladna. ja, kao zensko nekako nemam petlje da mu prva pridjem, moram da napomenem i cinjenicu da ga moje celo drustvo ne podnosi, svi mi pricaju da on nije moj nivo, da je sljam i te gluposti, mada nekako ja ga time ne smatram. sklon je picu i tucama, i nekako je totalno neobuzdan ali ja ga volim, ne vidim sta je bitnije od toga. ali i pored svega, iako mi prilazi, fixira me i sve to, opet se bojim da to sve nije samo moj trip, moja pusta zelja, to kao kad mu uhvatim pogled i pomislim "da, i on to prema meni oseca"..
toliko toga ima zbog cega bih mogla da pomislim da to oseca, ali takodje ima dosta toga i protiv, totalno je neodredjen, ne znam sta da mislim, a tek da ga izbacim iz glave pokusala sam gomilu puta, ali nikako ne ide. Nemam pojma sta cu od zivota, ali docice sve na svoje,.."Posle kise dodje sunce"..zivim za lepe trenutke blizu njega. i to je to...
a sad necu vise da davim, to bi bilo sve od mene, a vi ako imate neku ideju, javite mi..