Govor srca i duse - razgovor sa Markom

Kao uvijek, postoje zaboravljena sijecanja, i price koje niko nije cuo.

Postoje mijesta koje je vrijeme zaboravilo, a prostor progutao.
Postoje legende, legende svoga doba, legende zaboravljene zajedno sa tajnama i
njenim cuvarima. Ne moze nista da savlada vrijeme. Ovo je samo jos jedno doba sa svojim tajnama i legendama, ali ni one nece ostati zauvijek.
Nije cilj da vijecna legenda zivi svoje doba, nego da sijecanje ostane vijecno ugravirano.

Ali to nije moguce, sijecanja postoje i nestaju, jer su dio duse koja napusta svoj privremeni stit. Sijecanja ugravirana u zemlju su dio zemlje, i postace njeno sijecanje, nedostupno za ostale.

Sve je to kao buducnost, ali ipak se i buducnost mijenja, ali izgleda kao da je "zlatno doba" zavrseno otkricima koja su ljudi ucinili svojim najmocnijim oruzjem.Buducnost ce se izljeciti, ali ce zivot buducnosti morati da strada da bi se rane mogle regenerisati, bez novih oziljaka.

Zemlja opstaje, jer je zemlja sijecanje! Znaci ipak postoji nesto sto ce prevazici vrijeme, prevazici cak i doba covijeka, sijecanje koje ce da traje za sebe, jer ono nece zaboraviti, jer i dalje sanja, a taj san je postojanje zivota...

Zasto......?

Pitanje koje se ponavlja i ponavlja. Moze biti korisceno za otkrivanje najdubljih problema, a moze se i dosadjivati drugim ljudima dok ne ostanu bez argumenata i glupih odgovora i pocnu da zamisljeno odgovaraju, ili pak odmahnu rukom i takodje zamisljeno napuste temu.
Zanimljiva stvar kod tog pitanja je sto se za njegovo desifrovanje mora koristiti asocijacija, jer je to jedini nacin da se po sledeci put odgovori na pitanje 'zasto'.

Sve u svemu, to je veoma jako psiholosko pitanje, i neke ljude moze da asocira na razna sijecanja, strahove i cak traume. Pitanje koje na kraju krajeva odvodi coveka do same ivice, tako da se vecina jednostavno izvuce sa odgovorom ''zato''.

Ali vecina zaboravi da se i na to moze opet pitati zasto! To je pitanje koje ide u beskraj, cak i pomaze da se utvrde razne teorije, da se rijese zagonetke,pa i misterije, ali to tek ako se dovoljno puta zapitamo zasto.

''Zasto'' ostaje i jeste iritirajuce pitanje, jer covijeka iritira ono sto ne zna. To znaci da jednostavno treba da odgovorimo sami sebi, jer je to pravi smisao jednog prostog pitanja, rijeci ''zasto''.

Zapitajte se.

Svi su strahovi povezani sa prosloscu,

a tada su ti strahovi bili neophodni za prezivljavanje. Cudno je zamisliti kako strah moze pomoci ljudima. Pa u stvari i ne moze, jer instinkt nije strah, vec znanje da je pojava ili stvar koja prouzrokuje strah u nekom pogledu stetna ili opasna.

Ali evolucija mijenja stvari, tako da bijegstvo od nekada tako strasnih strahova vise nije nista nego obicna refleksivna fobija.

Strah od zivotinja, ali i strah od pojava su samo sastavni dijelovi jedne prepreke koja vlada u nasem instinktu. Proslost je samo sijecanje, u njemu vise ne mozemo naci nesto sto je korisno za buducnost jer je nacin da bi se proslost ozivila zrtva koja zahtjeva da se postane proslost.

Strah nas tjera, strah nam utjeruje razum, ali nam i otezava put, jer svega ima previse, i sve sto je previse je van potrebnih granica, a te granice predstavljaju rezervoare i pohlepu koju strah sa sobom donosi.

To sve znaci da zdrav razum ne znaci da treba da strahujemo od mracnih sijenki i tudjeg zla. Da bi se nekom drugom nanijelo zlo mora se biti u dusevnom kontaktu sa tom osobom, sto u prevodu znaci rodbina, uza rodbina!

Strah je potreban refleks a covijek bez straha nije hrabar covijek, nego blesavi idiot koji ce se u sve upustiti precenjujuci sam sebe.

Tesko je biti heroj jer niko ne zna kako to biti. A ko bi i zelio biti heroj samo da bi bez nagrade i napredtka spasavao i odugovlacio propast nezahvalnih ljudi. Covijek treba biti svoj heroj, a ne necija lutka cije konce vuce pogresni covijek u pogresno vrijeme.

Strah i herojstvo su oduvijek bili povezani, i onaj koji spozna razliku izmedju to dvoje je samo slagao sebe, jer se ipak moraju znati granice u svim vrstama potrosnje.

Ne budite heroj drugih, ne budite sijenka svoga straha. Budite covijek koji je spoznao svoj strah i koji zna cije bitke bori. Pripazite ciji ste u stvari heroj.

Sluga jedan,
Da jednome sluzi,
Da jenoga postuje,
Da se jednome zrtvuje,
da jednoga izda.

Kao sto to ucini izdajica bozanstava, a koji i sam postade besmrtan, mrzen i voljen. On, koji ima sve aspekte sunca i mijeseca, a koji sada crpi njihove plodove, dok ne bude spreman. Prosto receno, postoji velika i mala zvijer.

Po pricanjima oni su sada statue, jedna dovoljno mala da stane na dlan, a druga dovoljno velika da bude simbol bozanstva. Obadvije imaju dva najvaznija aspekta tog jednog bozanstva. Ako se mala statua oslobodi, njen aspekat ce da raste dok ne dostigne bozansku visinu i dobije besmrtnost. Velika statua sadrzi visi aspekt, i njena sila gomila sav njen ci u dvije male tackice, njene oci.

Zvijer je dobila svoj rang jer je sluzila bozanstvu, kao prevodioc njenog jezika i djela smrtnima i bicima vezanim za svoja tijela. Uz samo vrijeme, sluga je dobijao na rangu i snazi, ali stalno zudeci da sazna sta se nalazi izmedju dimenzija, kakva je to supljina izmedju zakona vremena, i sta zraci tu njenu energiju. Sluga je uspio da sazna sve o medjusvijetu, ali nije uspio da to znanje prenese svom gospodaru. Na kraju je i sluga postao bozanstvena sila, ali po cijeni svega. Sijecanje joj bese izmuceno, misli korumpirane, dusa izbusena preovladjujucim ciljem medjusvijeta, a njen ci bese zarobljen, drzeci u sebi jedinu ranu sluge, njeno sijecanje i njena dijela.

Sluga vise nije sluzio bozanstvu, postao je samostalna sila, vjerujuci da je slobodna, bila je i dalje vezana, ali za novog gospodara. Sluga je postao sila koja nije mogla da podrzi ni jedan oblik, osim oblika tigra cija sijenka cijepa ulaze u druge svijetove, blokirajuci prolaz svima koji se usude da radoznaloscu otvore svoj um.

Sluga je postao zvijer, opasna i zaboravljena. Zastrasujucom gladju je odvela svoj narod u propast i ozlijedila bozanstvo kome je nekada davno dala sve sto je imala.

Zvijer je ostala sakrivena u svojim sijenkama, i dalje u bolnom ludilu jer njena moc prevazilazi kapacitet njenog uma. Ta zvijer cini dio univerzalnog uma, velikog drveta, njena glad je unistila jedab dio drveta, ali je iluzija ostala, tako da sveto drvo i dalje izgleda nedotaknuto, cekajuci, posmatrajuci, dok neko dovoljno prazan dodje, i postane lutka velike sijenke, ili dok neko glup dodje i izazove njenu strast.

Njena zelja ostaje zauvijek ista, zvijer samo zeli da svoj dom prosiri, da njeno korumpirano drvo svojim korijenom poveze sve dimenzije u jednu sijenku, u jedno nista.

Sada postoje dva sveta uma, ali je samo jedno otvoreno ka svim dimenzijama, dok veliki heroj svoga doba i dalje ceka, da ga neko pronadje i izlijeci njegovu ranu nanesenu iz davnina.

Ogledalo je uvijek lako za koristiti,

samo treba da gledamo. Ogledalo je u tom slucaju kao pentagram. Obadvoje se pogledom aktiviraju, ali gledanjem njihov svijet se otvara, jos je samo potrebna komunikacija kako bi se ritual mogao sprovesti.

Ipak postoje razlike, rituali ogledala su opasni, pogotovo za one koji ne zele da vracaju bijesnilo iz duhova koji su napustili svoje tijelo. Ogledalo je kao oko, a onaj ko gleda kroz to oko moze da bira koga ce da pripoji sebi.

Ogledalo predstavlja staklo koje nas potpuno reflektuje, sto stvara pomet izmedju elemenata, jer ogledalo reflektuje spoljasnost isto kao i unutrasnjost. Ogledalo omogucava dalek pogled, prizivanje onih koji gledaju, i stvaranje sna, koji moze da pomete psihu nespremnog covijeka.

Pentagram je ne samo znak kosmosa, vec zavisi od enerije zvijezde na koj se odnosi. Kao i univerzum, i pentagram se razlikuje od neke druge zvijezde. On ima svoj smisao i osobinu. Pentagram ipak jeste jak simbol jer on uzima snagu iz aure svoje zvijezde, sto znaci da bilo koja zvijezda koja je blizu njene aure moze svoju auru da preda pentagramu. Svaka zvijezda koja se ne odnosi na pentagram a koja je s njim povezana moze da preokrene njegovo dijelovanje i da se direktno priveze za korisnika pentagrama.

Ne treba potcijenjivati ni jedan predmet, ali su samo neki predmeti dovoljno samostalni da ugroze svoju okolinu, ili pak, da je izlijece. Nije sve vrijedno naseg straha, ali se nekih stvari treba plasiti jer se vise o njima zna, ponekad cak, i previse.

Ne zaboravite, postoje ljudi koji znaju kako da koriste rituale, ali ne morate znati kako, da bi nekoga ili cak i nesto prizvali. Sa svim se moze pretjerati, a najvise sa ovim.

U istoriji su zapamceni mnogi ljudi, za razne stvari. Neki su zaboravljeni, a neki nisu ni zapamceni.

Nikola Tesla je jedan od onih ljudi koji je izasao na vidjelo, jer su njegova otkrica bila pocetak novog doba. Iako su pokusali da ga smaknu iz istorije, ili da njegovo ime nikad ne cuje svijet, njegova otkrica(koja je objavio) bila su cvrsti dokazi da je doslo do novih reformi, novih teorija.

Ali doslo je i do novih neprijatelja. Ljudima je preslo preko glave da se jedan covijek uzdize preko njihovih lazi i varki. Pokusali su mnogi, ali nisu uspijeli da sprijece napredak velikog genija. Neke masine i oruzja nikada nisu objavljeni, jer njihova razarajuca snaga bi mogla da ojaca pohlepu i zelju za unistavanjem kod ljudi koji su previse dobili zbog nicega. Ali je vecina njegovih dijela izasla na vidjelo.

Tesla je genije koji je postavio nove granice nauci. Njegova dijela se dan danas samo usavrsavaju, to jest, koriste se asocijacije, njegova se nauke koristi u vise svrha, ponekad i bizarnih, jer naucnici zele da iz njegovog otkrica izvuku nesto sasvim nepoznato, a ne pokusavaju da otvore nove puteve, da otkriju nove nacine, drugacije nacine, kao sto je to uradio Nikola Tesla.

Zato je i tako tesko biti genije, jer svako ima svoje idole, i krece njihovim putem, umjesto da osnuje svoj put, svoju karijeru, i da nju izgura do samog vrha.

Tesla nije bio bogatas, bio je siromasan covijek, ali je ipak postao jedan od najpoznatijih, jer je znao odakle potice pravo bogatstvo.

Ovaj sam crtez nacrtao za skolsko takmicenje takmicenje, tema je bila Nikola Tesla-zivot i djela

Covijek rijetko gleda na svijet oko sebe, na stvari koje su tako blizu, odgovori na sva pitanja... Ali oni su ipak tako daleko.

Odvajanje od prirode je samo bijegstvo od urodjenog instinkta, od pravog znanja, od prave lijepote. Zar su ljudi prezauzeti da stanu i zapitaju se sta nas to okruzuje. Pored betona, stresa i buke koju pravi njihovo sirenje, postoji cijelina koja gubi svoj znacaj u ocima ljudi. Priroda, koja bijezi od modernog covijeka, koja postaje kao neki strani svijet, u odnosu na sadasnji zivot vecine ljudi.

Nisu svi ljudi izgubljeni u sadasnjosti, manjina je uspjela da se odbrani, da ponovo zivi u miru sa jednom cijelinom koja nas sve povezuje. Veliko drvo, staro, siroko, sa krosnjama koje nestaju u bijelim grudvama oblaka. Stari oziljci i zive rane i dalje su na njegovom jakom i tvrdom stablu. Grane, koje su kao poglavlja velike knjige oblozene ramom vremena. Knjiga cuvana i voljena, mrzena i ranjavana. Ali njene strane su netaknute, sve, sve osim jedne.

Istorija velike zveri je ukradena i unistena, zaboravljena. Ali to staro veliko drvo se i dalje sijeca, i zato je i mrzeno, zato je i cuvano. Ponovo i ponovo se sa bijelim mekanim oblacima mijesa crni dim, dok horde oslobodjenih mrznji i iluzija marsiraju, zeleci samo da vide jedno prije nego sto ih sopstveno ludilo odvede u zaborav, zeleci da vide kako sva ljubav, hrabrost i zelje zajedno sa njihovim korijenom sporo umiru u plamenu njihove beskrajne mrznje.

Ali drvo ce opstati, jos ce dugo izdrzati, jos ce mnogo patiti, ali njegova krosnja nece uvenuti, njegovi plodovi nece biti zgazeni, ono ce opstati jer zeli da odbrani sva ta velicanstvena bica koja zive u visinama njegove krosnje, i dubinama njeovog korijena.

Uvijek je vrijedno boriti se za ono sto volimo, za ono sto nam je stvarno vazno u zivotu. Imati cilj pred ocima, i uspijeti po svaku cijenu.

Drvo predstavlja knjigu vrijemena, citavu cijelinu prirode, drvo je zemlja, krosnja je njen zivot, korijen je srce i srz njenog centra, a mi smo oziljci na povrsini drveta.

Ljudi cuju na televiziji kako mogu pomoci ocuvanju prirode, to jest, borbi protiv borbe ljudi koji se bore protiv prirode zbog novca. Ljudi se zapitaju sta bi oni, kao jedan covijek, mogli da promijene. Tako se na milione ljudi zapita, a sta bi bilo kada bi se ljudi toga sijetili, sta bi bilo da znaju da se to vecina svijeta ponovo i ponovo zapita? Da li bi bilo razlike u njihovom odgovoru?

To su reforme koje zahtijevaju jak pocetak, dugu boru, i nestabilan kraj. Da li se isplati, da li je priroda vrijedna da bude zasticena? Da li je ona dovoljno ucinila za nas, da li nam je stalno pruzala svoje plodove, da li nam je stalno pokazivala svoju lijepotu, da li nas je ikada mrzila, da li nas je ikada odbacila?

Mi smo prirodu odbacili od sebe, da li se za to moze dobiti oprostaj. Oziljci koje smo nanijeli... Kolika je njihova stvarna dubina, koliki je njihov pravi bol, i, sta su poslijedice....

Kiša vremena se spušta na svijet. Nju je život poslao da izludi ljude i da pojača iluziju koju vidimo oko nas. Najmudriji će ga vidjeti, ali će da ćute, jer znaju šta život želi.

Odaljimo se od čoviječanstva, jer inače nećemo ništa vidjeti. A šta sada vidimo? Vidimo svijet pun ljubavi i veličanstvenosti. Ali vrijeme je postavilo zamku. Ako i to platno dignemo ući ćemo u prostoriju kosmosa gdje je skriven univerzalni um. U toj prostoriji je lavirint sa hiljadu vrata.Jedna vrata vode ka hiljadu drugih vrata. To je put iz koga nema izlaza. To su putevi nirvane. Ako si nirvana,vidjećeš izlaz, ali da li ćeš izaći? Izlaz je univerzalni um. Kada uđeš unutra.......! Vidjećeš beskrajne grane masline!!!

Dosta! Ja sam razotkrio put i kada prestaneš da čitaš ,bićeš na početku. To je putovanje koje vrijeme koristi da zavara svijet.

M A S L I N A

Uz tišinu i pjesmu vjetra koji svira pjesmu drveća, iz sjenke hladnoće
se rađa biljka. Biljka koja je od malih nogu naučila šta znači boriti se. Svoje grane širi putem vremena i života otežavajući odluku mahovini, neumornom putniku maslinjih grana. Ali mahovina, isto kao i čovijek, neće stići do kraja, a kraja nema. Mahovina – čovijek je sjever , a grane masline - putanje života su jug. Jer žude za kožom vatre,vodom.Dok čovijek stoji i posmatra je , ona, sporo nastavlja svoj put, prateći zov delfina čiji je kraj horizont.

Ako želiš da je pratiš jug nije rješenje. Ona se širi u svim pravcima. Južno u beskrajnost, sjeverno u divljinu, istočno za mudrošću i zapadno u tajanstvenu vječnost. Tamo je sakrila ključ ka istoku u kojem ćeš naći ključ za jug. Sjever ima svoj zakon.

Kojim ćeš putem?

Stani.....još nije vrijeme.Ne udaraj u kapiju, jer se ona otvara kada nebo odluči, čiji su savjetnici delfini. Zato se okreni, i vrati se kada vrijeme ostari...

Is life a true feeling of emotions, or is it just an illusion of immortal forces.

Forces which battle for their own existence, living in pure fear of the living and moving, because they have the power to change.

Life fears the power of time... Time travels whit the force of change, the one true might that can cut trough the living wall of illusions and death.

No one can stand against the ancient powers of the betrayed gods. Their war destroys the invincible balance of reality, and their madness for power has no limits. Just as madness, fear grows like a parasite, numbing the already wounded hearts of gods.

Our illusion is strong, their is no justice, a strong mind must fight for its survival, a strong living force must go its own way, its own path of destiny. Destiny is our will to win! Destiny is just one of many, one of thousands of illusions trying to command our limits...

But true knowledge means to know that there are no limits, there is no illusion that can hold a free mind!

The true forces that are forgotten are still in our souls, waiting, sleeping, but knowing that there still is hope. But those who live other peoples dreams, and who don't live their own hope, are just one of thousand manipulated minds, just another pathetic being whit its wretched and pointless life.

The true release isn't death... The true path to the infinite world of power and rage, but also love and brave souls, is still hidden in those who aren't spoiled by the cutting power of the living illusion of dark power. They will go on with their dreams, their power will live on as a part of a chosen one, a clean soul that seeks true knowledge, and great spirits.

Najmladji, sada svrseni student u Sautemptonu (Southtampton), i gotovo sam sigurna najmladji reporter iz sveta svojim osebujnim talentom stvara, i daruje nama recenice nad kojima ne moze da se ne zastane.

Svaka njegova rec nosi utkano iskustvo decenija, a gde ih on bere to samo on zna. No, "trpeza" koju nam svakodnevno postavlja je pravi "svedski sto". I dok ga citam, neka rec mi klizne kao voda, a neku nosim u grlu kao knedlu. Ali, citam i divim se sirini duse ovog mladog coveka. Za mene je on velikan ovog vremena, i srecna sam sto mogu ovako licno da se potpisem ispod njegovih redova. Hvala Marko!

A special day for a person, just one new life, just one new hero.

But big changes start small, never forget that it isn't just another ordinary soul that has been released, it might also be a new powerful spirit with the will to change and make life different.

There are also some complications, changing the world means making it different in different ways. There are and there will always be corrupted souls that seek death and suffer of the weaker.

But even if that madness is raising, there is always new hope, new spirits that will battle a battle an ancient war, wanting to seal corruption, and build up the once so carefully guarded balance.

Even if there always is "Evil", or people with their own new plans of hate, there will always be love, luck, and strong souls that will guard the people that are precious to them!

You are loved if you love others......

A special day for a person, just one new life, just one new hero.

But big changes start small, never forget that it isn't just another ordinary soul that has been released, it might also be a new powerful spirit with the will to change and make life different.

There are also some complications, changing the world means making it different in different ways. There are and there will always be corrupted souls that seek death and suffer of the weaker.

But even if that madness is raising, there is always new hope, new spirits that will battle a battle an ancient war, wanting to seal corruption, and build up the once so carefully guarded balance.

Even if there always is "Evil", or people with their own new plans of hate, there will always be love, luck, and strong souls that will guard the people that are precious to them!

You are loved if you love others......